Pismo I
Draga moja Ema,
ne mogu ti opisati koliko sam srećna zbog uzbudljivih vijesti koje imam za tebe. Skoro mi je u posjetu dolazio Rupert Maksvel. Raspitivao se. Rekla sam mu sve kako jeste, uostalom nisam imala šta lagati. Svi kvaliteti koje sam nabrojala zaista su valjani. Da li ga se sjećaš od ranije? Sumnjam da te pamćenje može služiti tako dobro budući da si bila djevojčica kada nam je Rupert, sa svojim ocem, gospodinom Maksvelom, dolazio u posjetu. Još se sjećam te prilike koja mi je ostala urezana u pamćenje. Možda je to na neki čudan način bio sudbonosni predznak.
Gospodin Maksvel, kako mi je rekao, stiže u London oko osmog januara. Sumnjam da će odmah doći k tebi, ali budi pripravna. Ne znaš kako bi bilo strašno da te ne nađe kući. I molim te, za Božju milost, nemoj izvrgavati ruglu sitne mane koje se nalaze u karakteru svakog muškarca, posebno gospodina Maksvela. Neka te tvoje hrišćansko obrazovanje, u koje je Agnesa unijela truda, osujeti u dijeljenju komplimenata kojih se čak i sveti gnušaju, a koje ti znaš nesebično da dijeliš. Sjeti se samo što si učinila sirotom Hariju. Nemoj me pitati kako znam za to. Loš glas se, jednako kao dobar, daleko čuje. Uzmi ovo kao otvoren materinski predlog. Ništa za ženu nije važno u životu kao sigurnost. A ovakve prilike ne dolaze često.
U moje vrijeme, a to, kao što znaš, ne bješe tako davno, svaka djevojka koja je našla muža sa godišnjim prihodom većim od deset hiljada funti smatrana je pravom srećnicom. Naravno, šta je to u poređenju sa ovakvom prilikom, koja je u ravni tvog slavnog prezimena.
Budi mudra mila moja, kao sto ši uvijek bila i nemoj razočarati tvoju maman.
Uvijek tvoja,
E.M
Pismo II
Draga Ema,
prošlo je toliko vremena, strahota me je koliko godina prebrojati, od kako si mi poslednji put pisala. Od onog odgovora punog kritike upućenog meni povodom dolaska gospodina Maksvela ja od tebe nisam čula, niti vidjela riječi, a kako si me njime samo zasramila i uvrijedila trebalo mi je taman toliko vremena da pređem preko toga.
Sa tugom moram konstatovati da sam se u tom slučaju precijenila, no to ne opravdava tvoje postupanje prema meni. Gospodin Maksvel, ako se nakon svega uopšte može tako i nazvati, takva je suprotnost svojim iskazima. Čula sam, vrlo pouzdano, da se u Danskoj oženio nekom mladom trgovačkom naslednicom, koju je, pošto joj je iscijedio sav miraz, tako besomučno odagnao od sebe i izvrgao ruglu. Ni u najgoroj noćnoj mori tako mi nešto ne bi moglo pasti na pamet, no od kakvog je soja sa jedne strane, to me uopšte ne bi trebalo čuditi. Onakva namiguša od njegove mjake, koja hvala dragom Bogu što mi ne posta svekrva, preko ko zna kojih čini je uspjela zavesti onakvu poštenjačinu od njegovog pokojnog oca.
A sada draga – šta se dešava sa tobom? Ledi Grejs mi je skoro pisala da se u poslednje vrijeme ne osjećaš dobro i da se plaši za tebe. Šta je posrijedi? To tonu njenog pisma slutim da stanje nije zanemarljivo. Znaš da u situaciji kakvoj jesam nisam u mogućnosti da se pobrinem za tebe. Toliko je prilika koje si propustila da ni sama ne znam da li da plačem ili da te kudim.
Ostajem uvijek tvoja,
E.M.
