zoo balada
dvije gorile sjede za stočićem
pored prozora, ispod sata.
piju čaj za smirenje,
za bolji san.
mužjak razmiče neprozirnu zavjesu
i gleda u zvijezde,
u svjetlost staru milionima godina.
ženska gorila netremice bulji
u tamne listiće matičnjaka
koji isplivavaju na površinu,
komešaju se u malim jatima,
poput crnih riba
nedaleko od ostrvske luke.
kazaljke isuviše sporo
šire svoje tamne noge.
to više ne izaziva nestrpljenje,
samo jalovu nelagodu.
konačno, jedna zvijezda pada.
blješti dovoljno da privuče pažnju
i zamišljene ženske gorile.
uranja u tamu neba polako,
kao što se med topi
u mlakom čaju.
njen crnodlaki par
raskriljuje okna, ispruža ruku,
otvara šaku.
ona istog trena iznjedri
još jednu pravu želju.
odjednom, na njegov dlan
odnekud slijeće
neobično krupna žeravica.
nekoliko trenutaka, u tišini,
četiri vlažna ogledala
pokazuju nešto nalik
vatri, nešto poput svjetla.
on polako skuplja prste,
a potom ih rasklapa.
shvata da drži crni grumen,
najobičniji kamenčić.
gorile su odlučile
između dlanova, po dogovoru,
biće postavljeno staklo.
važno je fokusirati se
na užas sopstvene uloge.
odraz će se miješati
sa licem onog drugog
kada to svjetlost dozvoli.
nema manipulacije sijenkama,
složili su se.
on će žonglirati za nju
zapaljenim bradvama,
crtaće vatrom oštrica
slova u vazduhu.
zavodiće ga plesom
nad plamenim mačem,
prevodeći ritam
u Morzeovu azbuku.
oboje su zamišljali
mogućnost savršenstva
utrobnih gravura.
sve što poleti u susret,
sigurno je sječivo-
uputio joj je ohrabrujući pogled.
sve što se slomi,
to je samo staklo-
pokazala je potrebnu mirnoću.
odglumili su iznenađenje
kada su na repertoaru
za dogovoreni datum izvođenja
pročitali boldovanu objavu-
NEMA PREDSTAVE.
hepiend
na stolu kraj prozora,
ispod sata
polako se hladi čaj
između vrata dva laptopa,
kao na razmeđi svjetova.
vještačko svjetlo prosipa se
po licu dvije gorile
koje zaneseno tipkaju
jedno drugom
ljubavna pisma
sa suprotnih krajeva
drvenog polja.
između šoljica za čaj
spušten je i crni kamen,
kao graničnik,
ili znak za mjesto susreta,
možda i neskriveno oružje.
trepavice ženske gorile
povremeno mijenjaju boje,
od toplo žute do vatreno crvene.
mužjak se čas previja od bola,
čas uspravlja kao na tronu,
u zavisnosti od nijanse
nad ženkinim očima.
sve vrijeme čaj gubi toplinu,
a kamen se povremeno zažari.
niz staklo prozora sliva se
zlato iz sunčevog kotla,
pa kiša,
komadići nebeskog srebra,
snijeg,
opet zlato,
i tako u krug,
prema diktatu kazaljki.
u jednom trenutku
one skupljaju noge
i zadržavaju pozu.
muška gorila tada ustaje
i oblači sako,
obuva kožne cipele.
ženka popravlja
rubove kratke haljine,
prilazi mu i pruža ruku.
čestitaju jedno drugom,
kao profesionalci
koji su upravo obavili
najvažniji zadatak.
čaj u šoljama
leden je i gorak.
među njima
više nema kamena,
nema ničeg.
(Iz neobjavljenog rukopisa 2018.)
