• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
poezija

Matej Čolig, poezija

Autor/ica: Matej Čolig
Matej Čoligpoezija
Objavljeno: 14.05.2024

 
***
poništit će se 
neće se poništiti
iz ruke nisam znao
gdje je potka gdje je sitan prijelaz
da se izađe da se prekrije 
sitan ton bijelim zrncima nečujan
bijelo tijelo nevidljivo
da ne iznikne zgrada
da ju ne osjećaš kao svoju 
i onda ukrug suprotno zakonima
po tkivu jezika 
od temelja i unatrag
srećo  



***
u tebi vrije nakupljena masa
plastičnih iglica i prozirnog soka
obrnute sintakse i bijelog ritma
hop, hop
ptico bezglava nježna
sleti u tvrdo sijeno
očišćeno od buha
budi jasan glas
u obezvučenoj kutiji
kljucaj po stijenkama
da probudiš crve
organizaciju svemira
potpisanu lijevom rukom
da traje, dušo,
da ju okrećemo i ponovno okrećemo
protresemo do zaborava
haj, haj, ptico bez krila
trči po tunelima
mišjih rebara
daj znak da pritisnemo polazak
besplatan i prepoznat
'to su emocije' da kažemo
da nam nije dosta

 

***
nijedan zarez nije bio pošten prema sebi
prostak se slijevao
kao vrući kanal u središte svog uha
po inatu mu sada cvijeće vene
pofureno suhom smolom
kad bi se još trotoari postavili okretom sudbine na leđa,
pjevali bi mravi na veselje partijanera
truj ih, gamad su kamatarska
koja trguje oronulim Likama
tjeraj da koljena dižu visoko
da im se zadnjica smije kao sunce
propali anatomičari,
sakupljači ultraljubičastih vijesti,
trče kao da je ovo smetlište
ali nije
naprosto je asfalt užaren tijekom noći
s lubanjom većom od Kreševa
istiskuje prišt utonuća u san
i alfabet da im bude jasnije
 


***
bridovi zvijezde podatni i glatki
za marš vojnika koji su u ratu izgubili oko
dočekuju ih fanfare i žene svezane kose
prolijevaju pred njih mlijeko
užas teških proljeća
baklje po okolnim brdima
tuneli u gradu i u rudnicima
bljesak: netko cijepa stvarnost
u preostale oči vojnika bezvoltažna munja ulijeće
flashback na pljusak
potonuće zemlja se otvara da primi dugove
da istisne ugruške
da ih prebaci u tračnicu kojom upravlja ovan propasti 



***
na ledini što je visjela s ruba zahodske školjke
prvoklasna tapicerija ljudske kože
velika kao pomrčina Sunca na Mjesecu
s dva oka plošna kao Kamen Ingrad
kao zaleđe batine upakirane 
u astronomski ili gastronomski popust
neangažirana kao tjedan
vučem putem kojim prolazim liniju 
kako ne bih imao ljudima ništa za pokazati
od A-a do B-a uspijem dodati dva-tri reda
jednog za sušenje
drugog za truljenje
kiseli obraz zapakiran u staklenku
viče da se štošta mora napraviti
potjerati ptice s uzgoja
postrugati prstima trodnevne ostatke
i onda leći i misliti samo 
na rapsodije 
zauzvrat da ćemo dobiti
doživotno pravo prvokupa jeftinih bombona
kojima šerifi skrivećki trguju
da sustav ne bi propao
da svaka nit ostane zalijepljena 
ondje gdje jest
s muhama koje se protivno dogovoru
nekontrolirano lijepe
na mjestu oslobođenom za borbu
o kojem u 17.13 znamo još jako malo





podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

Matej Čolig, poezija
Matej Čolig, poezija, poezija

Autor: Matej Čolig

Matej Čolig, četiri pjesme
Matej Čolig, četiri pjesme, proza

Autor: Matej Čolig

Matej Čolig, poezija
Matej Čolig, poezija, poezija

Autor: Matej Čolig

Matej Čolig, poezija
Matej Čolig, poezija, poezija

Autor: Matej Čolig

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić