Topkapi recital
Iz sultanovog vrta lala
kroz prolaz od crnog šljunka
ulazim u salon Svetog Naslijeđa
od Poslanika Muhameda a.s.
Dvadeset eura košta pogled na
staklenik u kome počivaju
poslanikov kardigan,
sablja, zastava i luk,
trag njegova stopala,
zub, dlaka od brade
i smotuljak koji liči na pismo
Jedan čovjek u svečanom odijelu
pravi se važan u toj prostoriji i
kažiprstom prijeti zanesenim turistima
da ne škljocaju fotoaparatima
Razmišljam o tom čovjeku u svečanom odjelu
koji s potpunom predanošću čuva poglede
na mošte velikog svetitelja
Poglede od dvadeset eura
u pokajničkoj maršruti
što oplakuju
naš nestanak
Za Lepog u zemlji
On je okretao čekrk
pod kišom mitraljeza
koji se nikad nisu gasili,
mijenjali nijanse, zavejani
Iz pohrđale kantice prskao nas
je nagorjeli mladić plave kose
Pucketale su sićušne kapi
Potom nam skidao štramplice i
sterao ih po drvenoj ogradi
Nikad nisam pomislila da u tome ima
nečeg nepristojnog, neuravnoteženog
Ili sam na to zaboravila onog dana
kad sam na putu ugledala prevrntu
kantu i lokve krvi
Izula sam cipelice
i kliznula u njegovo rasuto srce,
Da se pomolim, da pokrenem zemlju
koja je plakala
Crta
Ne može svaka žena
da nosi najlonke s
crnom
crtom.
Koje žene nemaju para,
kupe obične, pa na njima
crnim kreonom
povuku crtu.
Quelle idée délicieuse!
Ali, crta se, nakon nekog
vremenena
razmaže, kao što lišce hvalisavca
dodija vještom umjetniku.
Vakum. Zemlja
Otac me nosi na leđima
Ja sam ledeno brdo
Raspolovljena lijenim pozivom pjesnika
Otac me vuče za kosu
kao umirućeg psa
Magla je skrama na krajičcima mojih usana, bjesnilo
Svijet na okupu pod jarkom mjesečinom
Pogledi dole
Ne mogu više nikog da utješim
Slabost dolazi iz pravca trbuha
nebrojeno puta
Ja sam veliko dijete na krupnim
leđima oca
Da nas bar gađaju paradajzima, kamenčićima, trulim jajima
Zamišljam kordon anđela oko nas
široko otvorenih kapaka
u sjajnim perikama
Jedan je zabezeknut povikao: „Preskoči prazninu!“
Ruševine. Hladan zadah mojih crijeva.
Srsi
U paviljonu Georga IV sušila sam
zelene čarape
Moja ozebla stopala sklonio je
među zašnirale dlanove ljubavi
i rekao mi kako je divno što me sreo u
Brightonu, u njegovu paviljonu,
dok sušim zelene čarape
Skini sve, rekao je
Gledala sam ga s nevjericom
Potom sam otkopčala plisir haljinu
i ona je kliznula kao maslac s
kardamom peciva
To jutro nisam nosila grudnjak, ali
zato sam mogla da ostanem u gaćicama
i da pobjegnem od ovog ludog regenta
Zašto nisam?
Uzeo je Leicu II, model iz 1932.,
i rekao mi da sjednem
Bio je april i gusta magla se dovukla s obale
među zidine oko nas
Raširi malo noge, rekao je
Misli o balkonu, o vešu na balkonu, o kapima
koje cure iz mene, o četiri kraja svijeta,
o gradu bosanskih kraljeva, o slobodi
Sve ostalo sam zaboravila
Stršljen
Raspadam se
Raspadaju mi se pjesme
Raspada mi se brak
Raspadaju mi se drugarstva
Raspada mi se hljeb u šporetu
Raspada mi se lak na noktima
Raspadaju mi se bubrezi
Samo ti, koji si, golim rukama,
ubio stršljena stojiš cio
Stvar je brzine, rekao si
stršljen se nije snašao
Poslije ljubavi
Ostao je tanjur tvoje majke
The Hunter by Myott
Hand engraved, permanent colours
Slika prikazuje lovca u crvenom žaketu
s dvocjevkom ispod ruke kako ide ususret ženi
koja u crvenoj pregači drži dijete za ruku i
čeka ispred svratišta s natpisom The Swan
U daljini se još vidi zvonik i
neka druga žena s korpom preko ruke
i kokoškama između nogu
Ta žena u daljini što hrani kokoške,
ta žena – to nisam ja
Mag
Čovjek ljubavi ih natakne mjesto hamajlije za
sreću, i tako u njima
horizontalno i vertikalno
kruži.
Kad sunce zađe, mag
skine halke i provuče ih kroz rupice
svojih milih beskonačnosti,
da ih u njegovom odsustvu
štite.
Čovjek koji me voli kupio je kliješta za uškopljavanje.
Nije hanefija, šafija ili malikija
pa ipak svake sedmice kastrira jednu nejaku životinju,
a njenu muškost zaprži šakom brašna.
Kad je meni tutn’o jednu kinesku zdjelicu
rekla sam sebi „Ove godine ideš na skijanje!“
A kako ne znam da skijam
nešto naročito korisno iz ovog
ne mogu da dokučim.
Krabe
Nisu znali lovci na kraljevske
i snježne aljaske krabe
van Aljaske obale
u Beringovom moru da će
Gazica Dragica iz Maglaja
mjesto bombonima Cigančiće
mamiti preslatkim vrećicama
juha od kraba
Da su znali, mornari, možda bi
se budili po suncu, mjesto po
ledenim nakupinama oko broda,
za svaku krabu žrtvujući po jedno
ubogo Ciganče u ledenim talasima
sjevera
