Ćoran je, zbog sklonosti da se vere po ćoravim, sakatim, starim, iznemoglim, moralno posrnulim i maloumnim ženama za koje drugi muškarci, zbog sujevjerja ili straha od javne bruke, nisu hajali, u našem selu i njegovoj okolini bio poznat kao – seksualni lešinar. Ćoranova ljubavna trpeza prolamala se od truhlih voćki i oglodanih ogrizaka. Ćoran se i prema većini drugih otpisanih stvari odnosio onako kako se odnosio prema otpisanim ženama. Zbog sklonosti da ostatke duhana iz ispušenih cigara skuplja u celofansku kesicu i da ih, tamo gdje ga niko ne vidi, mota u novinski papir ili tariguz, njega su, u prvom razredu osnovne škole – dakle, pred sami kraj školovanja, prozvali Opušak. Da mu se, dok je, dva dana uoči petnaestog rođendana, cijepao bukvić ukraden u državnoj šumi, trijeska veličine nokta nije zabola u desno oko, Mujo se danas ne bi zvao Ćoran, nego bi se, kako i priliči duhandžiji koji ne bira način na koji će zadovoljiti svoju pušačku strast, zvao Opušak. Ćoranu nedostatak oka nije smetao da se, za vrijeme Drugog svjetskog rata, kao dvadesetogodišnji dobrovoljac impresioniran mirisima vojničkog kazana, uključi u jednu od elitnih njemačkih jedinica koja je, nakon niza borbenih operacija na Balkanskom poluostrvu, u jesen 1942. godine, prekomandovana na ruski front kako bi se pridružila divizijama koje su opsjedale Staljingrad.
Evo šta je pisalo u jedinom pismu što ga je Ćoran napisao na staljingradskom bojištu za koje, zbog pohabanosti hartije na kojoj je napisano suhom olovkom, nije moguće utvrditi kome je bilo namijenjeno: ovdi se junaštvo ne mjeri brojem boljševika koje si nabio na bajunet udavio golim rukama zatuko kundakom ili pokosio mitroljezom nego se mjeri brojem minuta koje si proveo poslujući oko vojničkog kazana čim se boljševicima u nos uvuče ljuti dim koji dolazi ispod vojničkog kazana oni nariktaju nišanske sprave i mjesto sa koga se dimi krvnički zaspu kišom kletvi metaka i granata ko da ono ispod čega se dim izvlači nije sveca ti ne jebem bakreni koto u kome se krčka žižavi neprebrani grah dovezen odnekud iz madžarske nego oklopna kolona vojni ajrodrom ili betonsko utvrđenje komadant naše divizije general hajnrih šulc je dobrovoljcima koji pristanu da obuku kuharsku uniformu i vatreno oružje zamijene kutljačom obećo ha osvojimo staljingrad dodijelit najviša ratna odlikovanja bojeći se da bi vojska slavnog trećeg rajha mogla jedući prijesno kraj skladišta koja se prolamaju od hrane počet krepavat od dizinterije kad je haubička granata sa lica zemlje zbrisala kuhara joakima skupa sa kotlom punim dopola skuhanog kupusa bataljunskim intendantom i dvojicom kuharskih pomoćnika otrčo sam do hauptmana štajnera komadanta bataljuna kome su u tom času doktor vagner i jedan bolničar previjali ranu poviš lijevog koljena i bez okolišanja ga upito bi li ti mene gospodine her hauptman pustio da iz jurišne čete đe sam s manjkom očiju manjeviše beskorisan preprtljam u bataljunsku komoru hauptman štajner je bio radostan zbog moje spremnosti da se u čast velike njemačke nacije sa svojim životom oprostim na jednom od najopasnijih borbenih položaja u okolini staljingrada soleći ili miješajući varivo koje će kad baćuške raspale po našim položajima do pola provareno prokuljati iz raskupusanih soldatskih trbušina i odmah je džaba što ga je rana na nozi boljela naredio da mi se na kuharsku uniformu čim je obučem prišije gvozdeni krs tako sam ja zafaljujući svojoj ljubavi prema vojničkom grahu posto jedan od rijetkih boraca za svjet uređen po firerovom ukusu koji su gvozdeni krs prišili na uniformu prije nego što im je u krvavo blato poviš rascopane tintare uz vojne počasti zaboden drveni krs.