alisa
reci mi alisa
šta ako bih ti rekao da živiš u wonderlandu,
da je sve laž?
tvoja šminka,
ta nova frizura,
čak i ona zelena haljina na koju znaš da sam slab.
nema je
ne postoji.
znaš li ti uopšte alisa koliko je duboka zečija rupa,
je li?
prati me i pokazaću ti
prati me ali duboko udahni
duboko kao što nikada prije udahnula nisi jer nema nazad kad se uđe u
duboko plavetnilo iluzija
– the big blue, sjećaš li se?
ah, tad je žan reno još uvijek imao onaj mladalački sjaj, zar ne
hej
gdje si krenula sa tim, girl
ma ostavi tu zelenu haljinu
tamo gdje idemo ne treba ti
tamo gdje idemo slobodna si
tvoje je samo da mi kažeš jednu stvar –
smiješ li me pratiti?
kalifornija
sinoć sam bio u kaliforniji sa njom.
a ja nikad prije toga nisam bio u kaliforniji.
uvijek sam bio preosjetljiv na hladnoću.
ja sam dijete ljeta,
vrelih noći i još vrelijeg betona,
hladnih limenki,
uličnih prodavaca,
tortilja,
palmi,
rolera,
kadilaka koji idu u jednom smjeru.
ja sam dijete lejkersa,
beverli hilsa,
slave,
znoja,
monsunskih romansi koje začepljuju vaše alveole i od kojih ne možete disati
endorfinskih isparavanja ispod kratkih šorčeva koje bude pustinjskog kurjaka
u meni
koje su budile
eagles-i moji, ovo je such a lovely place
sinoć sam bio u kaliforniji sa njom
a ja nikad prije toga nisam bio u kaliforniji…
jugoslavija
sanjao sam te sinoć, bejbi
pitala si kako sam i gdje sam
kažeš da se još uvijek sjećaš kako smo nagi ležali na mom krevetu u dugim banjalučkim noćima
kažeš
kažeš i da ti fale moji pijani monolozi o žižeku, hip hopu, devedesetima i kasnom almodovaru
kažeš
kažeš i da još uvijek osjetiš moj miris u svim posteljama u koje liježeš
u posteljama koje su sada tuđe
kažeš, ali ne shvataš
ne shvataš da to više nisam ja
da su me prazne priče odveć potrošile i da više nemam šta da dam
da me površna ljubav više jednostavno ne zanima
jebiga,
poslije tebe se raspao iznutra jače nego jugoslavija