keramičko bojište
polje je gorjelo
oko bezdane jame
na pločniku
pred ulazom u kuću
razbijene šalice
bljeskaju i upozoravaju
na oštrinu
svojim rastrganim ustima
nebo se stisnulo uz tlo
i bakine obraze
dok je promatrala
keramičko bojište
svi vojnici oboreni u dimu
svi vojnici umrli
skupocjeno izgnani iz ladice
držala je jedino do toga
da se moja sestra i ja
nismo porezali
iste te večeri
oboje smo zaspali
u njezinu krevetu
protegnuli se
kao velike poderane rupe
na pokrivačima
ciklona
otisak prsta na prozoru
ostao je nedovršen
čim je sjevnulo
shvatila si to kao naredbu
da se vratiš natrag
za kuhinjski stol
okreneš se prema TV-u
i prebaciš na prognozu
tvoj dlan
na voditeljevim usnama
u kratkim stankama
pročisti grlo
od statičnog šuma
skine lice
i baci ga dalje od starenja
upravo negdje iznad našeg sela
svejedno ga nisi uspjela ušutkati
kaže kako će do kraja tjedna
biti olujno
znali smo to i bez njega
sve u daljini već miriši na ciklonu
odmak vremena
u tvojoj kosi
otapa zrnca peruti
i nikad ništa ne nagovještava
prijenos svete mise
pospani lebdimo
nad tijelima onih
koji nisu oplakivani
nedjelja je
i na televiziji djed gleda
prijenos svete mise
svi iza pucketavog ekrana
samo lijeno povlače križ
od naboranog čela
do sredine prsnog koša
lijevo, desno rame
laki pokreti
zadovoljeno srce
i dlanovi sklopljeni u slavoluk
uzbuđen krik dolazi s neba
kao metalni odljev sreće
u munji
ponedjeljkom
nemamo struje
žila kucavica
u bedrenim mišićima
okoštale suze
okoštale suze
razbacane po podu
i oko stolca
napola zalijepljene
za nož
i u kutu usana
na tvom licu
što liči na goblen
prepolovljeni smo
u tvojim šakama
zagrljaji su odgurivanja
stisak samo napola
skorup mlijeka
što se lijepi za prste
ako ti ikad uspijem
do kraja stisnuti leđa
ožiljak
na tvom trbuhu
se udubljuje
i kad se pomaknem
uperiš pogled
u moje dlanove
dosta mi je
tvojih umiranja