uslovi korišćenja
živiš običan život:
šetaš psa slikaš psa
piješ kafu netfliksuješ
nikom ništa ne duguješ,
a ipak sve si dao
u uslovima korišćenja.
glad
prejedanju uvek prethodi glad
pa tako bi i ti viškom da utoliš ono
što je nekada manjkalo: da zaogrneš
dečju ozeblost, kroz koju duvaju
neizvesnost i siromaštvo – možda baš
ovom jaknom? da pronađeš cipele,
koje će te konačno izbaviti iz kuće
koju nikada nisi ni smatrao svojom
iako si u njoj napravio svoje prve korake.
možda će baš ove pantalone konačno utegnuti
samopouzdanje, možda novi okvir ponudi
prihvatljiviji odraz, ali ne boj se: ako ne uspe zara,
uspeće massimo, ako ne uspe massimo uspeće
diesel, karl lagerfeld
versace, chanel ili prada
tvoje je samo da radiš i budeš
uvek zamalo lep i poželjan
tvoje je da ostaneš
tako isplativo nezadovoljan.
mim koji svi vole
treba se prilagoditi. biti prepoznatljiv,
ali i specifičan. biti neugrožavajuće
autentičan, biti kriška
lako svarljive opštosti
namazana slojevima lošeg
humora, biti – mim koji svi vole,
koji svi dele, videće te i reći će jaooo,
pa ovo smo ti i ja
da, ovo ste vi, osim mene koji ovo
jesam, progovoriće okliktavelo ja
iz neistresene mrve sopstva
pokušavajući da se seti
kako je, zaboga, sve ovo počelo.
na pragu tridesete
na pragu tridesete sve više si
gledali ste u prethodnoj epizodi
i taman dok se podsetiš –
spava ti se. već neko vreme
muče te kasni, čak i nemasni
saspensi.
na pragu tridesete sve više si
gde su i šta rade, ali tešiš se:
barem su čitulje na solidnoj udaljenosti,
naravno, uz odgovarajuću suplementaciju.
na pragu tridesete
pešački prelaz te promatra
kao bar-kod: zbog njega ti koraci
zvuče poput otkucavanja, ali ko mari
možda nisi novogradnja, ali nisi ni pazi, odron!
a ipak sve pažljivije motriš na gravitaciju
u zaliscima slutiš minimalizam
starosti, voluminoznost iskustva
i kažeš biće valjda dovoljno
makar za češalj
stihova.
najbolja verzija sebe
plašim se: postaću najbolja verzija sebe.
nudiću svima jednake porcije ljubaznosti
posteljinu neukaljanu prethodnim iskustvima
izvesnost hotelskih papuča, koje poznaju samo
sada i ovde. plašim se postaću franšiza
sveopšte sreće: neću iskušavati ničija nepca,
udobno ću se smestiti u spektru poznatih ukusa.
govoriću ljubazno, jednostavnošću flajera,
smejati se s nepokolebljivom bezbrižnošću
reklame za prašak, biću svako i niko, biću
najbolja verzija sebe, i to neće imati
baš nikakve veze sa mnom.
Ognjen Obradović, “Uslovi korišćenja”, Raštan izdavaštvo, 2022.