Hajka
(ili kurvin pir)
In memoriam, posljednjoj, šibenskoj kraljici noći
Mora se more provući
kroz uske pukotine u njenim mislima
na sebi ima crvenu vjenčanicu i karanfile
umjesto vjenčića u zapetljanoj vrisci krštenih i pričešćenih
kotrlja se mularija niz našu ulicu poput zidarskih boca
zgnječenih limenki i lavež našiljenih ograda
srpanj nosi hladnu kuglu na dnu vrelog želuca
kikoću se prozori nagnuti nad provalijom zabravljenih želja
kikoću se oleandri otresajućih cvjetova po ustajalim konobama
pošip, opol, smrika stručak sunca u njenim ustima njena majka
prodaje drangulije izložene na bijelom lancunu
ispod katedrale ni sveta vodica ni pogani jezici ni šake nježnih mladića
na rasporenoj haljini bljeskaju se sitne dojke
mrski ugrizi okreću zapjenjena lica
prema zlobom napućenim balkonima
ona je more zahvatila kroz paperjasta pazuha i bljuckanje nevinih beba
povraćat će po njenoj rumenoj odori mornari u mračnoj krčmi
pokraj će školarci bacati masne papire od bureka i ispuhane
uzdahe u ljepljivim gumicama još malo još koji čas i njihove će šake udarati zlokobno
po vratima njene utrobe kurvo bestidnice štraco
zvončići nad bijelim kolijevkama kreću u novu hajku
ona se smije kikoću se mlade morske ždrjebice
grivom otresaju njezine uroke i kletve sa gipkih udova
a ono more krvari i liže svoje rane, na njenog čovjeka su bacali
kamenje s golog otoka da ga zatuče bezbrižnost sretnog srpnja
i potopi sidro pravednika
dobroslave, dobroslave, nesrićo materina
di za nju kožu s leđa dereš
ulična mačka bisnim đukelama
ukrast će te braći i sestrama otet će te trešeti i briškuli
karta je kurva je hajka je kurva je murva je bijela
morus alba, na siromašnom tlu
morus nigra pod tvojim tvrdim jezikom
božanska slast i zemaljska tuga
Fotografija: Milomir Kovačević Strašni
