Zemlja snova
Ima tih nekih likova koji
Nam se keze s televizijskih ekrana
Nit znaš tko su što su i što im je smiješno
Samo lak za kosu porculanske navlake izblanjani nosevi
Dok miješam ćušpajz njihovi izafektirani
Konsonanti padaju u lonac
Slatkorječivost mi ubija apetit
Jutros, u redu za blagajnu kvartovskog supermarketa,
Jedna je žena glasno podrignula
I svu su podrignuli iz solidarnosti
Cijeli je prehrambeni lanac
S cijenama navlakušama
Dobio prigodnu himnu
Ako bismo lagali
Svi su kolutali očima samo sam ja
Podrigivala u nastavcima
Blagajnica s tirkiznim sjenilom na kapcima
Prijekornim je pogledom
Prikovala moju radost za metalna kolica
Deset sati joj traje smjena deset
Službeno, dvanaest neplaćeno
Skida crvenu kutu, na otečena stopala
Navlači jeftine cipele s potplatama od kineske gume
Satipo gužva se u prigradskom autobusu do nekog
Zaseoka bez ulične rasvjete
U podnožju nekog brdovitog predjela
Dok joj se niz leđa cijedi prljava kiša
U zatucanoj nekoj zemljici
Gdje je miris dinstanog kupusa
Vrhunac hedonističkog užitka
Žena ustaje kad muž uđe u neku
Bilo koju kuću
Dodaje mu papuče, sipa podgrijanu juhu u tanjur
S plavim obrubom i šuti šuti šuti
Sve dok on ne progovori
To nekad traje godinama
On šutke uzima daljinski pali televizor
A kralj čačka pjeva
Vodi me u zemlju snova
Jebo ga čačak u’sta okle on na našoj televiziji
posthumno volim te
kupujemo nakon što se čuje zadnji udarac
suhe zemlje po rezbarenom lijesu kupujemo
sljedećih četrdeset dana
nismo još položili urnu
palimo lumine i tamjan gradimo privatni mauzolej
progutanih slogova nezaliječenih uvreda prokockanih šansi
mali dnevni rituali upaljen televizor u praznoj sobi
suvenir s putovanja jabuke u šlafroku zimska olimpijada
kupovanjem namirujemo ideju o besmrtnosti
sliku smo dugoročno i pažljivo gradili na pogrešnim premisama
svilena kravata, tople čarape crna haljina
uzaludno pokušavamo spasiti od podzemne hladnoće
onoga što se zgrijati neće
na našim vulgarnim molitvama
ganc novo popeglano i čisto donosimo u mrtvačnice
iznošene iz praznovjerja samo omiljene cipele
hamajlija protiv uroka i planinske nesreće
ako je kadaver pušač kutiju najskupljih cigareta
pripadajuči upaljač
u portaprancu taložimo najdraže jelo
sliku kućnog sveca krunicu iz lourdesa
guramo među ukočene prste
s kojih smo prethodno počupali
zlatno prstenje da ga ne ukradu grobari
psihotični patolozi
na vrh ledenog brijega stavljamo zajedničku fotografiju
s neke ekskurzije smotre folklora rođakove svadbe
naša ideja o zauvijek zajedno, otjelovljuje se
u završnoj grotesknosti algor mortis
začešljavamo umivamo i pudramo
napaćena draga lica
njihova nas boja šokira
poriv da još jednom prislonimo usne
na tragove nevidljivih šamara
bože koliko nemara koliko neostvarenih želja
koliko žudnje i stremljenja na plavičastoj mapi kože
grižnja savjesti poharala je strašnije
od notorne smrti cvjećarnice i šoping centre
kupujemo nesesere šminku
najfinija pića francuske parfeme
prve žižule mlado grožđe
karte za krstarenja prekooceanskim kruzerima
omiljene pisce
iz godišnjice u godišnjicu vrijedni hrčci
arhiviramo po promotivnim cijenama
sve što je mrtvac volio
Ili ono što mislimo o tome
kupujemo kupujemo ne pitamo šta košta
u nepovratnom odsustvu
samo pet minuta zadnji hroptaj zadnji stisak ruku
dio mio, dio mio
slažemo na hrpu nagomilano grizodušje
ni nalik svetoj ljubavi
neizgovorenoj neiživljenoj iscijeđenoj
jednim novozavjetnim psalmom
da trune među suvišnim stvarima
koje ćemo kad nam dozlogrdi dati u bescijenje
Ili naprosto baciti
pred veliko proljetno čišćenje
stana
kako smo preživjele najezdu skakavaca
Oriani K.
nas dvije srele smo se na karlovom mostu
uz valcer modrih pahulja njegova je ruka ogrnula
tvoje oršule i protočne radijatore tijesne sobe u
studentskom gradu ja sam ti trčala u susret kao
svadbeni azijski slonovi gnječeći nespretnu češku kaldrmu
s one strane željeznog zida moj otac obilazi vagone
crnog koksa koji će mornari s ruskih podmornica istovarati
na dokove u šibenskoj luci krenule smo uz metafore i trube pod
kotače blindiranih mafijaških džipova uz kikot šarenih vjetrenjača
povukla si me za ruke gore dolje dolje gore klackamo se
bez zaloga i pokrića na sedmom kontinentu i venskoj trombozi
hiljadu bonsai samuraja pod svojim kopitima potkivaju naše
gladne želuce i protočne jetre
toliko mimoilaženja sred paukove mreže
toliko nejasnih rastanaka toliko suhonjavih bakalara
podočnjaka podstanarskih ložnica i vrćenja hulahoopa
razmjenjivale smo sitna prijateljstva za sličice nogometaša
i porculanske frenje, vjerne idealima dopuštale da nas prinose
lažnim božanstvima gromoglasni skakavci
kojima smo dale premalo od sumpornog rebra
plesale smo 87. po potkrovljima nedovršenih kuća
bacala si plišance sa socijalističkim očima kroz priškureni
kuhinjski prozor tvoja nam je lebdeća majka
slagala na maturske punđe frizbije s džemom od kupina
mjesni odbor izglasao je izgnanstvo a sirotišta
zatvoriše prevrtljive kapije od kovanog gvožđa
pierrot se prehladio i umro od tuberkuloze
cijelu sam noć u vlaku prala
kufere crvenim suzama
ZOE
Predstoji mi pjesma u čast tvog rođenja
Sve je hologramski razvučeno u gigantski portret
Smiješnih bogova
Purple rain ispod pokrova bijele trave
Nizbrdice su bile moje rijeke
Sunovrati staklastih meduza
S juga u bokovima reski prasak
Trčale smo nas dvije kroz minska polja
Lucio i arsen naštimali su zvijezde
Na ljubavne krstarice piano forte
Moje more moje mediteranske sobe
U meni svijetle i moskva i venecija
Stotine zlatnih i srebrnih gondola
Zibaju se na mliječnim grudima
Predstoji mi doživljajj čistog života
O kojem ne znam ništa ništa pod milim slogom
Grumenčići strahova igmanske gromade
Spavaš na očevom ramenu
Porculanski sitna kao
Kineska bubamara
Ti si rodila mene
Dunav se jednim pogledom pretvara u ime
Koje ću izvikivati kad sve umre i svi nastanjeni u
Meni ponovo ožive s tobom
