Iz zbirke Revolver (1977)
DRUGAR
tu je sjedio na onom kamenu maloprije i lio suze u pivo
zbog svog potraćenog života, majku mu, ko bi rekao
da će baš on u pidžami i priglavcima da uđe
u lancier dole na njivi pozvan od strane tačno
onoliko vivaka koliko treba
al’ takvo ti je klasno društvo
Iz zbirke Oblast groteske (1978)
KHEOPTERYX. Fantazmagorije
Piramida paranoična
Jednog ovako vrelog dana na engleskom s Nikonom, Minoltom, Hasselbladom i drugim pizdarijama sa svom njihovom sinkronističkom kurčevom prtljagom uključujući i barjake od mesa kojima onako vragolanski vijore smršavim za ¼ mm, najmanje, prije nego dan konačno izblijedi i umota me u osvježavajući sumrak, i sad dobro skrivena ovdje u mraku stojim evo, teška i topla, i razbacujem se mrakom i prohladnom rosom iz prskalica gore skroz odozgo, sve do pustog sata između ponoći i zore kad konačno kucne moj čas, kad je na mene red, i, najzad, poput ogromnog bezbojnog ljutića otvorim se i razmotam svoje na tone teške latice i okupam ih svježim smirajem mraka, ali u isti mah otvori se i dno poluotvorenog cvijeta i njegova smotana mesnata nutrina klizeći obznaži jednoga fantoma, Usta-I-Oko-U-Jednom, no hoće li se otvoriti, i on takođe, i u tom slučaju da li da bi progledao ili progovorio to niko ne zna, a najmanje ja, koja sam bogme već dugo tiskala i pritiskala da se taj prokleti cvijet zatvori. Forget it!
Iz zbirke Album, gužva (1989)
43. Kiša bi bila dobar početak, da pada kiša, da, koso i polako, pa da se visoka trava povije. Zatim bi bilo okej da neko naiđe, neki pokisli tip, da se vuče i da za sobom ostavi dugačak trag u travi. Sad bi dobro došla jedna metafora, koja bi mogla da sve to sabere i uzdigne u nešto slikovito, vidljivo i veće, ali on je isuviše mokar, tipčina, njemu je hladno, hlače su mu promočene od silne kiše sa početka. Od metafore bi se sad razbolio!
45. Poznavaoci tvrde da su crteži Seitfinkera Helene Touach skoro isuviše živi i niko, ko je bacio ijedan pogled na te sićušne listiće, koje je ona svojim perom i akvarel-bojama učinila dragocjenima, ne može vjerovati rođenim očima. Ona sama nije u nedoumici. ”Ma, dragi moji”, cvrkuće ona na tavanu svom, ”pa ona u stvari ne postoje, ta malena bića, to je samo fantazija! Ne mislite valjda da ja sad tu sjedim i stvaram umjetnost?”
Priredio i s danskog preveo Alen Mešković
Fotografija: Preben Tolstoy / Ritzau Scanpix
