*
Moj stric Hector je rekao
(a to sam ti možda već pričala)
Silazio je niz Uzvišicu
Sunce mu je išlo u oči
pa je rekao
kad su djeca protrčala kraj njega
Rekao je
ne rekao je
Djeca su dotrčala
Pa je rekao to onako kako je
Knud jednom rekao
na neki način
To ja sad ovdje ponavljam
Jasno ga vidim
sunce mu ide u oči
jorgovani na Uzvišici
onaj miris oko strica Hectora
Osim toga uvijek je radio
ovako rukom
Ovako
*
Okrenem se
na tren, ali
tren kasnije
sve nestane
Vraćam se
Misleći samo da je tako
Ne može se dvaput vidjeti
bilo što
kako ono jedan mudar
čovjek konstatira
davno, o jednoj rijeci,
već ovo,
ovaj život u cvatu među
rasplamsalom djecom
Pljuvačka na koncu među usnama
Pjesma zbog koje se naginju naprijed da bi pjevali
Trenutak,
vraćam se
eto me odmah
Stijene bacaju
duge čudne sjenke
po plaži
Voda na stijenama
sija na suncu
a sunce zalazi
*
Mrlja puna sjenki
negdje oko podne
dok mi lutamo
a drugi samo jedu
Hrpa žaba
za koje ti misliš da bludniče
a ja da su djeca
To što ti dajem za pravo
govori mnogo
o meni
ali više o tebi
što ih razdvajaš
kmečeći
vidim
zakrivljenost zemlje
u tvom oku
*
Samoća, muka i zvuk željeza
Mislila sam da sam spašena
Tako sam mislila
Valjala sam se u svom dnevnom
napadu smijeha i smijala se tako
blago i nježno da bi se
moglo misliti da sam
žena
I sama sam to skoro pomislila
Spašena, spašena
čula sam sobu kako govori
bodreći me, nastavi
hajde, nasmij se jače
Ali čim sam to sama rekla
nastao je tajac
– prvo sam ja, a onda
soba odustala
Rime på zidovima
razbijena okna
moj dah nad krevetom
veoma uskim
krevetom, nema smijeha
Ništa
samo zvuk željeza
–
bolnički hodnici
zatvorski hodnici
zatvorena vrata
samoća, muka
i zvuk željeza
Zašto
riječi ne znače
ništa kad osjećaj znači
*
Upravo stižem od neobičnog strica
sina jednog psa
rekla sam, kažem
– još gore: sina jedne pudlice
Njegova biblioteka jedna je
od boljih, od poda do
plafona i tako dalje, ali:
čemu to i:
kakve koristi
Legao je u moje
vremešno naručje
ne rekavši ništa
sasvim nečujan
kapljica na mojoj smežuranoj koži
Njegov rod je star
i nedostižan
isprekidana linija
tumarajućih pasa
jako živčanih pasa
krhkih kukova
Sa zapjenjenim lavežom za petama
pronađoh izlaz i padoh niz stube
Priredio i s danskog preveo: Alen Mešković
Fotografija: Jens Astrup/Ritzau Scanpix
