* načeti nije isto što i otvoriti načeti znači okrznuti, gricnuti, palucnuti, dodirnuti pa pustiti sve u svemu, opisati putanju i započeti nedovršeno koje je možebit i nedovršivo načetost sadrži svijest o onom što je protiv i onom što je za: potez u zraku, lepet pod prozorom, nestanak u bljesku * ovdje, ispod prve kože, možda je druga, ali ne i treća. metamorfoze su, nažalost, tjelesno ograničene, opasane filigranskom niti. gdje se nađe, naći će se, gdje ne, predstoji nestanak. iščeznuće je milimetar do kože, i zna kako se strpljivo čeka. tik do tebe je ne-ti, korak u zrak, dubina oceana, srce uragana. u iščeznuću se ne možeš utopiti, ono je već popilo svu tvoju vodu. ne možeš mu se ni predati, ono računa sa slučajem. daš li mu dlan, progutat će ga, ali ni tada ga nećeš upoznati. iščeznuće je milimetar do kože, i čeka da je skineš. prva koža, druga koža, kora. razlistaj se na putu do nestanka. za to je bilo vrijedno živjeti, ovo postajanje krošnjom prije iskliznuća. * Sve je drugo bolje od svega ovoga. Ali ne, ništa nije bolje, gledam svjetlost u jutru i učim. Razlijeva se i prekriva i raspršuje. Može je se vidjeti, osjetiti, omotati u riječi, ali teško bez da se potamni svjetlo. Ipak je želim reći, primiti, primirisati, dok se njeno žuto i bijelo spaja s elementima u druge boje. Vrana u letu je nastanak sjene na krovu. Vrana bez sjene je vrana bez svjetlosti – nešto nemoguće, i tako i onako nekrotivo. Ovako je vrana bar naizgled dio našeg univerzuma, gdje se imaju sjene. Prvo je bilo svjetlo, a tek onda riječ. Sigurna sam. * nijedna želja tako uvriježena, tako nemoguća kao ova: da se postoji na mnogim mjestima istovremeno, i živi višestruko. i nikad ne osjeća manjak ni zarez nedostajanja u kostima, i prekriva kutak svake ulice iznenađenjem i poznanstvom istovremeno, i zatiče u grlu jezike kako gdje zatreba, bez grebanja, vuče, sile koja nespretno otkida komadiće sebe, i nepoznato napokon učini oduvijek znanim u dubini, gdje sva mjesta tinjaju sobom u nama. Uži izbor za nagradu Na vrh jezika 2023.
