Dragi NHS, izluđuješ vlastite korisnike tim konstantnim pištanjem. I svjetla….Isuse, kako da spavamo pod tim pokrovom UV-zraka? Imam slušalice i barem je radio besplatan. Možete li molim vas pustiti Sleepless Spring Banka, zaglavljen u električno plavoj kukuljici sa lisicom oko noge? Molim vas pustite bilo šta od Snorey Norey and The Throat Rattlers.
Znam napamet svoje ime i datum rođenja.
Školske večere su veličanstvene. Vrčevi mlake vode i povišen pogled na ceste u daljini prepune prometa čak i u 2 ujutro. Djeca noći. Soft rock u automobilima. Bože, nadam se da se nikad neću navući na heroin. Čini mi se kao težak posao.
Onaj smotani balavac koji je udario u moja kolica u sobi za rendgen….
Baš me zanima da li bih mogao biti budan punih 12 tjedana.
Kladim se da izlazak sunca izgleda prekrasno kroz onaj veliki prozor. Baš me zanima koliko bih se puta morao zaletjeti prije nego što se razbije a ja padnem u zrak, grabeći vlažno noćno nebo okruženo aureolom malih dragulja.
Moram se jako potruditi da da ozbiljno ne poludim ovdje.
Pokušavam doduše nadići te sitne bijesove i neugodnosti, dosegnuti hladnu, distanciranu smirenost. Prema njoj, umotan u bijele i plave plahte, zapleten u viseće cijevčice pod svjetlećim električnim suncem. Peter iz noćne smjene rekao mi je da ne dočaravam takve prizore, krhotine svjetlosti. Ne sviđa mi se to, rekao je. Naravno, u pravu je, krhotina svjetlosti mršav je oslonac, smušenost za blagi osjećaj mistične uzvišenosti. Zbog ovoga ljudi dobro plaćaju tečajeve…
Čujem jako staru ženu kako vrišti od bolova negdje slijeva. Djeluje čudno, pisati ovako. Vrišteći od bolova.
Jedina svjetlost ovdje je elektricitet i manjak svjetla, manjak bistrine.
Odbijam se rokati tabletama za spavanje.
Zanima me kako 3 ujutro zvuči u ovoj imitaciji života.
Volio bih da šupak u krevetu prekoputa nabavi slušalice.
* * *
Sva je ljudska nelagoda u mozgu, kojeg je lako zavarati. Medicinska sestra odala mi je trik- ako te noga svrbi u gipsu, očeši drugu nogu na istom mjestu. I, za divno čudo, djeluje. Možeš se prevariti da je ovo vrlo jednostavno. Pitao sam je mogu li unutra gurnuti šivaću iglu, ali je reagirala zaprepašteno, ne,ne,ne! Rizik infekcije! Ali što sa rizikom ludila? Teže se liječi. Veće opterećenje sustava. Jedna od drugih sestara ima laringitis, zvuči kao jedna od onih lutaka koje pričaju, ali sa polupraznim baterijama.
Biraš jednu od tri pite za večeru. Moram se paziti ovdje, inače će me iznijeti u karioli.
Kako god okreneš, ovdje su dani krasni; dođe tip sa hrpom dnevnih novina i čokolada; jedna gospođa sa čajem, netko te pita za ime i datum rođenja svakih 20 minuta, valjda d ate podsjete na tvoju smrtnost.
Vrijeme doista leti.
Kasnije će mi druga sestra pokazati kako injektirati sredstvo za razrjeđivanje krvi u moj želudac. Ovo je novo i zabavno. Nadam se da ću prevladati gađenje od igala na vrijeme da se navučem kako bih lakše prebolio sedamdesete. Samo krepati i odlebdjeti pravo u ruke Isusa, Jahve ili Bude, tko god prvi dođe po tijelo.
Ova sestra kaže da joj njena frizerka ne da ošišati kosu na kratko. Njenu vlastitu kosu. Umoran sam i jedva se tjeram slušati je.
Isus i Flamingo i svjetla grada vani ponovo. Pronašao sam Gideonovu knjigu u ladici kraj kreveta. Većinu vremena čitao Murakamija, nešto interesantno, nešto ne. Zašto me uopće drže ovdje? Krvnih ugrušaka?
Čujem šapate u hodniku- vaša kćer je upravo zvala… ne mogu ugasiti svjetlo još, bojim se…da, znam da boli, da, hoću, uskoro….
Ako me uhvate sa protuzakonitim punjačem, najebao sam ko žuti. Kažu da je određena oprema potrebna, ali žice su posvuda. Dosadne staračke žalopojke staraca. Šalica čaja? Ima li šećera u njoj? To je nacionalni lijek, britanska žila kucavica. Na primjer, Horlicks? Ništa mu ne govorite, zapisat će i iskoristiti to protiv vas kasnije.
Držim se budnim da pogledam nogometnu utakmicu koja me uopće ne interesira. Kad ću naučiti da se fokusiram na stvari koje su doista bitne? Osjećate li to?
Netko je došao sa velikom vrećicom voća dok sam spavao, tona, dovoljno vitamina C da čitavo jedno sirotište izliječi od skorbuta. Probudio sam se kad tamo kruške, naranče, banana i borovnice i grožđe.
Stalno razmišljam o Garethu. Bio je dio u onoj Bibliji na velškom- doduše, na svim jezicima, ali velški mi je upao u oči- dio o bogu koji je toliko volio svijet da je dao vlastitog sina za njega. Vrte se kazaljke na satu da prekriju njegove oči.
Glagol-glorificirati.
Rad djece plješće. Oduševljena djeca gledaju crtiće, djeca bez roditelja. Louise mi priča o švercerima ljudi i sirupu koji daju djeci, prisilno. Bila je na plaži u Kosu i dočekivala ih na europsko kopno. Na tv-u, reporter je uperio mikrofon u djevojčicu.
Želite li tabletu? Treba li ti pomoć? Sjedi, donijet ću ti jastuk. Šalicu tople čokolade. Jednostavne stvari.
Louise je rekla, da bi bio pjesnik moraš aktivno sudjelovati u životu. Lijepi flamingo, ubacio sam četkicu za zube u pojas i stao na svoje štake, prema kupatilu. Zvuk trke i povraćanja. Smeđe je. Krivo mi je. Osjećam se grozno.
Dignitet.
Glorificirati-zračiti.
Ima 87 godina.
Maloprije sam čuo od medicinske sestre.
Sok od trešnje curi mi niz bradu i po jutarnjim novinama, ova tanka plava linija i fragmenti noćnog prizora…glas iz istočne Europe: ne izlazite iz kreveta gospođo, već sam vam pet puta rekla. Ne mogu vas pravilno oribati ako ne mirujete…znam da boli, da…ali morate biti hrabri i prestati vrištati.
Dani su sve sporiji, razrjeđeniji. Krvni tlak lijepo je spao, rekla je. Sanjao sam da tražim fine cipele na tržnici, bile su neke pastelno plave mokasine i tamnosmeđe kožne, ličile na krokodilsku ili zmijsku kožu.
…nešto prema gležnju, klin, možemo popraviti sutra, moraš ostati budan sve dok noć ne klone od umora.
Mobiteli, tweetovi. Članak o Stuartu Georgeu i Bowieju u novinama, sva ta glupost u novinama samo kako se ljudi ne bi opametili, sve što me sprečava da ne poludim. Može se ponešto reći…ljudi su tako jebeno krhki, venu kao cvijeće pod. Došao mi je frend sa voćem ali sada mi je cjevčica u ustima.
Danas je četvrtak.
Uskoro će me uspavati.
Nadam se da ću se probuditi.
Prijevod: Mirko Božić