Tužna sam
Tužna sam
kao crna odjeća
kao prazan izlog
kao siromašan čovjek
koji ne može da kupi pažnju
tužna kao zapuštena kuća i streha
kao otrgnut zumbul
kao pjesma sa tužnim krajem
kao poslednje putovanje
tužna ti kažem doviđenja
umjesto zbogom
i tako svaki dan
tužna tugujem
za jednim prošlim neponovljivim vremenom.
Crni cvjetovi
Noć padne
Potonula sam u duboki san
crni cvjetovi rastu u mojoj duši
ne zbog tebe sto odeš
zbog ostalih koji ostaju u mom životu
teški čekić je zlo
izbačeno iz gnjevnih ka nevinih
crni cvjetovi se vide u mojoj duši
sada sam sigurna
U snu ću izrezati peraje.
Palim zvezde
Palim zvezde dugmetom kompjutera
Nameštam kocku u mozaiku
Nazvanom imenom moje zemlje.
Ko će za mene kupiti vreme ako ga izgubim iz nepažnje?
Boja noći vraća me u mladost.
Nema važnijeg trenutka od sadašnjeg,
U prethodnom životu bez vina,
Iz čaše virim u savest
U nekom sledećem životu
Biram da budem suza deteta.
Dugmetom sa kompjutera gasim zvezde
Dovoljno je svetlosti
Taman toliko za dan bez sunca.