PISATI O SEBI
pisati o sebi smatra se nižom vrstom pisma.
najlakše je ispovijedati svoje trivijalne stvari, osjećaje i navike,
izlučevine, snove i patnju koja uvijek polako teče undercurrent,
u pozadini svega.
što bi trebalo učiniti?
postoje bijele tablete serotonina, postoji sunce i zagrljaj.
pisati o sebi smatra se nižom vrstom pisma.
posebno kada je poezija u pitanju.
možeš li se odmaknuti od sebe, od svoje bijedne osobe, od svojeg doručka,
glavobolje i svoje menstruacije čiji slap već pomalo gubi snagu
najavljujući srednju dob?
možeš li to učiniti?
poslijepodne je jučer bilo sparno,
ne mogu se sjetiti što sam činila u pet,
mozak također gubi snagu.
uveli smo različite vitamine u hranu,
zbog zbunjenosti ponajviše,
ponekad započnem dan ničim izazvana riječima:
ispovijedam se Bogu svemogućemu.
poslijepodne je jučer bilo sparno.
nakon virusa desio se u mojem tijelu neki poremećaj,
sada s hrpom uputnica obilazim ambulante,
prošlog sam se mjeseca na kraju grada izgubila u bolnici,
svi su na mene vikali: upišite se.
dugo sam sjedila u praznoj bolničkoj kapelici i plakala.
nikome ne govorim za uputnice, moji su roditelji stari,
imaju svojih briga, ne želim opterećivati ljude,
drugima je puno teže, ima da šutim,
uostalom, briga i patnja, to je privatno!
užitak privatnoga mističan je, nedodirljiv, ah!
poslijepodne je jučer bilo sparno,
radiolog je rekao skinite se do pasa,
i grudnjak, da i grudnjak,
okrenite se, zagrlite šipke, sada bočno,
radiolog je rekao pogriješili smo,
skinite se još jednom do pasa,
mamille su na rendgenu napravile sjenu,
stavio mi je flastere na bradavice,
okrenite se, zagrlite šipke, sada bočno.
pisati o sebi smatra se nižom vrstom pisma.
preplavi i mene nelagoda,
neobjašnjiva vrsta stida,
kao kada mi bradavice na dojkama dodiruje
nepoznata osoba.
na nalazu piše da nema formiranih inflitrata,
slabija je prozračnost desnog plućnog parenhima,
srce je veličinom u granicama normale.
pisati o sebi smatra se nižom vrstom pisma.
općenito ukazati na ranjivost svoje male osobe –
odmah odnekud započinje kamenovanje,
pljuštanje šiljatog materijala,
izvikivanje o poremećaju narcizma za svako tužno stvorenje
koje samo želi malo pažnje, dva tri šuškava pljeska i jedan bravo
koji je trebao davno stići s nekog drugog mjesta,
možete pretpostaviti s kojega.
na nalazu piše da je moje srce veličinom u granicama normale.
to mi je možda najveće iznenađenje –
veoma čudno da se nije pretvorilo u kašu nakon ove zime,
od količine korozivnog vjetra i uzaludne čežnje
da stvari budu potpuno drugačije nego što su ispale.
još u nedjelju, uz huju tramuntane, djevojčica je kraj mene zapitkivala
je li ono Brač, je li ono Brač, nabroji mi sva mjesta!
hoćemo li staviti san protekšn, imaš li para za fritule,
koliko su to dva tjedna?
njezinu sam glavu privila na srce
za koje u nalazu piše da je veličinom u granicama normale,
što mi je možda najveće iznenađenje –
veoma čudno da se nije pretvorilo u kašu nakon ove zime,
od količine korozivnog vjetra i uzaludne čežnje
da stvari budu potpuno drugačije nego što su ispale.
pisati o sebi smatra se nižom vrstom pisma.
možeš li se odmaknuti od sebe,
možeš li to učiniti?
