kako smo u Sisku rušili kapitalizam
20. 11. 2018. godine
tu večer Zoki je došao na nogomet i
umjesto pozdrava ispalio:
”dao sam otkaz u banci,
ubuduće ću predavati pola satnice elektrotehnike
u srednjoj školi”.
Edi se trenutno zagrcnuo pivom,
jednako kao i Tiho, Darac, Majk i Mile,
a Želja je kao i obično kasnio na zagrijavanje,
on je tek trebao stići u kafić.
”svaka čast, buraz”,
rekao sam Zokiju nakon prvog šoka
dok sam pomagao konobaru počistiti staklo
od pivske boce koja mi je ispala iz ruke.
”svaka čast, buraz!”,
ponovili su uglas i svi ostali.
u međuvremenu se pojavio i Želja.
nakon kraćeg vijećanja oko novonastale situacije,
odlučili smo kako ovaj put nećemo
izlaziti na teren.
pozvali smo novu rundu i zdušno nazdravili.
nekoliko sati kasnije,
prometna policija imala je pune ruke posla,
ali to je nešto o čemu odbijam pisati
u ovoj pjesmi.
Zokijevoj ženi ne bi bilo drago znati da je meni
prepustio volan njihovog BMW-a kupljenog na kredit.
”imaš li kasko, buraz?”,
upitao sam ga u bolnici
nakon što mu je kirurg zašio prvu arkadu.
”nemam”, pokunjeno je odgovorio.
”e jebiga, buraz; e jebiga”,
rekao sam mu gledajući sebi pod noge
sinoć
ta djevojka je sinoć,
ne morate mi vjerovati,
a bila je plava ispod lijevog oka i
kratko ošišane kose,
ušla za mnom u muški WC
popularnog rokerskog birca.
izvadila je ogledalce iz svoje torbice,
spustila ga na moj dlan i rekla:
”pridrži”.
sasula je na njega hrpicu bijeloga praha.
noktima ju je rasporedila u dvije neravnomjerne linije i
povukla u nosnice kroz
unaprijed pripremljeni papirnati smotuljak.
”nisam siguran koliko ti je to pametno”,
procijedio sam potpuno zatečen.
ona mi se nato unijela u lice
ne skrećući pogled.
zavukla mi je svoj jezik duboko u grlo i
potom me snažno opalila koljenom u jaja.
desetak minuta kasnije,
kada sam se napokon pribrao i vratio
među ljude,
sjedila je u krilu meni nepoznatom tipu i
izgledala kao da je cijeli svijet postao
njezina spavaća soba
lasica
dvije sam je godine nagovarao
da dođe kod mene u Sisak i napokon je pristala.
dočekao sam je na kolodvoru,
proveo gradom,
popili smo usput i piće.
zatim sam je poveo doma.
pridržavanje vrata, razgledavanje stana,
aperitiv, večera,
ambijentalna glazba,
drpanje pod plahtama,
stvari su se odvijale otprilike tako,
a onda me probudila usred noći.
”netko ti skače po tavanu”, procijedila je,
a ja sam se ponadao da joj je samo do još
jedne runde seksa.
”čujem”, promrmljao sam i uhvatio ju za dupe
dok nam je nešto doista rondalo nad glavama.
”pa tko je to?”, sada se već zabrinula.
”nemam pojma, otkud bih ja znao,
pojavi se tu i tamo pa skače”,
pokušao sam je smiriti.
”ti nisi normalan”, optužila me,
”netko ti skače po tavanu, a ti samo tako”.
”nije netko, nego nešto,
ne misliš valjda da su se spustili svemirci,
vjerojatno je lasica ili vampir.
ovo je Sisak, neće ti nitko ništa, opusti se, spavaj”,
objasnio sam joj pa sam je uhvatio i za sisu.
”ma nosi se u vražju mater,
iz ovih me stopa voziš doma!”,
frknula je i izletjela iz kreveta,
a ja sam je u čudu gledao