• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
poezija

Slavko Jendričko: Sloboda padanja (ciklus)

Autor/ica: Slavko Jendričko
cikluspoezijaslavko jendrickosloboda padanja
Objavljeno: 13.09.2023
ŠUMA U VUROTU

Zovimo ju Marianne
vidim jutros njezino buđenje
posmrtno svejedno gdje
s Cohenovim albumom na njedrima

noćas ga je cijelog prosanjala
cohenovski me uvjerivši, Marianne
da mojoj šumi lišće lista žuti opada
ne umirući ni pod udarcima sjekire.


NE SMRZAVAM DOMOVINU

Kažeš, zakonski nije kažnjivo
leći na djevojku s navršenih 15 godina
ako te ne ščepaju mediji u ralje
nakon objeda s đavlom ni pijan
ne smrzavam slovima u tminu domovinu
punoljetna je neka ju potomci
ljube ubijaju se busanjem u prsa
ispod državne stranačkih zastava
nikome nisam više neprijatelj osim sebi
svi prijatelji su već negdje razasuti
premda mrtvi zdravi lijepi potentni
u sjećanju neki su mlađi od 17 godina.


SLANA

U prevrućim
ljetnim danima
pecao sam nimfe

skidao ih s udice
posoljene za večernja
slavlja u selu Slana.


SLOBODA PADANJA

Sav od žitkog blata zabijelim riječima
kvart

ni jedna nije jednoznačna ne traži potvrdu
stvarnosti

s lijepim zvjezdanim ženama mrkih
muškaraca

na balkonima provjetrava se donje rublje
jastuci

nije ih briga jesam li triješće antracit crna
baklja

i dalje s riječima nedokazivo slobodan
padam.


DRAGULJI

Bjesneći
more je na plažu izbacilo noćnu dušu

oblutke
oni su dragulji rasanjuju ženska stopala.


KORALJNA VESNA PARUN

Metafizičaru pokraj Zlarina zaronivši na dah u berbu koralja
među njima odmah mi se ukazalo lice Vesne Parun
od kojeg sam u hipu izgubio sav kisik u plućima
došavši do zraka poput ribice brzo osušen na suncu
u stanu nevoljko sam odlučio utješiti se na Internetu
zaronivši u njene oči nisam ništa koraljno osjetio kao u morskim njedrima
mogao sam ju satima gledati bez imalo smrtne opasnosti.


PUTOVANJE

Sve se začelo
kada smo
prvi put izvalili
fosilizirana
izrešetanoj
roditeljskoj
stvarnosti
u njoj je
i ljeti hladnjikavo

ostarjevši
sada nas taj
isti jezik
počinje
ugnjetavati
u svojim
vučjim raljama

izgubivši
svaku vezu
sa svijetom
s nama
samima
sada mu tako
malo
vjerujemo
čak i u tišini
kada uzdiše.


OVDJE, SVUGDJE

Noću kada su svi ljubavnici
jedni drugima nalik

uz neki od pariških mostova
ispod kojih ne teče Seina

mati su nam davne zime
pokopane u grude snijega

tiše od osmijeha Mona Lise
u jutarnjim novinskim molitvama

ni da u njima piše neće se sjetiti
svoje sunčeve djece.


DRVARNICA PISCA SLAVKA JENDRIČKA

u kojoj će za zimu
cijepati drva triješće
od snijega bjelju
čišću pjenu bjesnila
nakupljenu na jeziku
danomice isplaženom
suncu toplinskim
periodičnim ljetnim vatrama
usporedivim onima
iz ugašenih visokih peći
sisačke željezare
u kojima nije uspio
izgorjeti s radničkim
kombinezonima
u siromaštvu suzne
patetike svoga jezika.


MEA CULPA

Nisi s nebom prestajao prosipati snježne kristale
sve dok nisam odrasla u divovsku Snjeguljicu
ugljenom nacrtanim ustima poručujem ti
patuljčiću, svaka me je pahulja tada zaboljela
s tvojim ispucanim zapaljivim mecima-riječima
i nikako ne mogu reći da ta zima više ne postoji.


podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

Slavko Jendričko: Živo drvo plače (ciklus)
Slavko Jendričko: Živo drvo plače (ciklus), poezija

Autor: Slavko Jendričko

Slavko Jendričko: Otočne teme
Slavko Jendričko: Otočne teme, poezija

Autor: Slavko Jendričko

Slavko Jendričko, poezija
Slavko Jendričko, poezija, poezija

Autor: Slavko Jendričko

Slavko Jendričko: Crnomorski sliv
Slavko Jendričko: Crnomorski sliv, poezija

Autor: Slavko Jendričko

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić