ŠUMA U VUROTU Zovimo ju Marianne vidim jutros njezino buđenje posmrtno svejedno gdje s Cohenovim albumom na njedrima noćas ga je cijelog prosanjala cohenovski me uvjerivši, Marianne da mojoj šumi lišće lista žuti opada ne umirući ni pod udarcima sjekire. NE SMRZAVAM DOMOVINU Kažeš, zakonski nije kažnjivo leći na djevojku s navršenih 15 godina ako te ne ščepaju mediji u ralje nakon objeda s đavlom ni pijan ne smrzavam slovima u tminu domovinu punoljetna je neka ju potomci ljube ubijaju se busanjem u prsa ispod državne stranačkih zastava nikome nisam više neprijatelj osim sebi svi prijatelji su već negdje razasuti premda mrtvi zdravi lijepi potentni u sjećanju neki su mlađi od 17 godina. SLANA U prevrućim ljetnim danima pecao sam nimfe skidao ih s udice posoljene za večernja slavlja u selu Slana. SLOBODA PADANJA Sav od žitkog blata zabijelim riječima kvart ni jedna nije jednoznačna ne traži potvrdu stvarnosti s lijepim zvjezdanim ženama mrkih muškaraca na balkonima provjetrava se donje rublje jastuci nije ih briga jesam li triješće antracit crna baklja i dalje s riječima nedokazivo slobodan padam. DRAGULJI Bjesneći more je na plažu izbacilo noćnu dušu oblutke oni su dragulji rasanjuju ženska stopala. KORALJNA VESNA PARUN Metafizičaru pokraj Zlarina zaronivši na dah u berbu koralja među njima odmah mi se ukazalo lice Vesne Parun od kojeg sam u hipu izgubio sav kisik u plućima došavši do zraka poput ribice brzo osušen na suncu u stanu nevoljko sam odlučio utješiti se na Internetu zaronivši u njene oči nisam ništa koraljno osjetio kao u morskim njedrima mogao sam ju satima gledati bez imalo smrtne opasnosti. PUTOVANJE Sve se začelo kada smo prvi put izvalili fosilizirana izrešetanoj roditeljskoj stvarnosti u njoj je i ljeti hladnjikavo ostarjevši sada nas taj isti jezik počinje ugnjetavati u svojim vučjim raljama izgubivši svaku vezu sa svijetom s nama samima sada mu tako malo vjerujemo čak i u tišini kada uzdiše. OVDJE, SVUGDJE Noću kada su svi ljubavnici jedni drugima nalik uz neki od pariških mostova ispod kojih ne teče Seina mati su nam davne zime pokopane u grude snijega tiše od osmijeha Mona Lise u jutarnjim novinskim molitvama ni da u njima piše neće se sjetiti svoje sunčeve djece. DRVARNICA PISCA SLAVKA JENDRIČKA u kojoj će za zimu cijepati drva triješće od snijega bjelju čišću pjenu bjesnila nakupljenu na jeziku danomice isplaženom suncu toplinskim periodičnim ljetnim vatrama usporedivim onima iz ugašenih visokih peći sisačke željezare u kojima nije uspio izgorjeti s radničkim kombinezonima u siromaštvu suzne patetike svoga jezika. MEA CULPA Nisi s nebom prestajao prosipati snježne kristale sve dok nisam odrasla u divovsku Snjeguljicu ugljenom nacrtanim ustima poručujem ti patuljčiću, svaka me je pahulja tada zaboljela s tvojim ispucanim zapaljivim mecima-riječima i nikako ne mogu reći da ta zima više ne postoji.