BЕZ KORE
Kad sam bila mala bila sam neuhranjena
tata je sjedio stalno kraj mene
da se uvjeri da ću pojesti
dvije kriške kruha, bez kore.
Vrijeme preokreće stol
za kojim sjedim sa tatom
da se uvjerim da će pojesti
dvije kriške kruha, bez kore.
NA KONCU
Na koncu se svodi na to
i mi se radujemo njima
kao oni nama kada smo bili djeca
da smo pojeli
da smo okupani
da smo bili u ve-ceu.
NA KONCU (2)
Na koncu ostaje samo ljuska,
Otvorena prazna školjka.
Na kraju ga riječi zaboravljaju
ponavlja samo „hajde“ i „daj“
i ruke pruža ka smrti
kao novorođenče ka životu.
OSTACI
Bacamo odsječene nokte
Kao da nikada nisu bili dio nas.
I duša se tako ne osvrće na tijelo
Kada ga napusti.
NA PREPAD
Nedostajanje te stigne
Kada sve utihne
Kad najmanje očekuješ
Teška ruka tuge
Povlači te nadole.
PRIVID
Nekada mi se učini da je živ,
Kao da se zadržao na poslu
Predstava nije počela na vrijeme
Mora da su ih vratili na bis
Gdje je da je doći će
Evo ga, samo što nije ušao na vrata.
NEBESKA SOBA
Sanjam
Renoviramo stan
Objeljujemo zidove, sređujemo
Čistimo, mjestimo novi namještaj
i koliko ljepše uređujemo dnevnu sobu,
toliko je ljepša nebeska soba mog tate.
NEVIDLJIVA BITKA
Đavo ne odustaje od nas
Do posljednjeg trena bori se za našu dušu.
Do sudnjih časova života mog tate
Odvijala se nevidljiva bitka.
Bijeli anđeo ga je vukao za jednu,
A crni za drugu ruku,
Dok smo nas troje pokušavali da mu
Smijenimo oznojenu bluzu.
SAZNANJE
Za odjeću
Djeca često umiju da kažu
Da se smanjila.
Odjeća se ne smanjuje
Nego je mi prerastemo.
Tako je i sa nekim ljudima
Nisu se smanjili,
Samo smo ih mi prerasli.
MORSKA
Sve oko mene je podsjetnik i dokaz
da nisam za ovaj svijet,
nisam za ovu zemlju,
za zemlju uopće.
Da nemam strah od visina
možda bih mogla da odletim
negdje daleko odavdje.
Samo more može da me pribere u svoju ljepotu
životnu snagu da mi ubrizga
i samo bih plivala i plivala i plivala
toliko dugo što bih mi se kraju prelila u njega
ili bi mi porasle peraje.
Prijevod: Seida Beganović
