Njih dvanaest
Jedna po jedna žurno
nogu pred nogu
zauzimaju svoja mjesta
rastežu vretenasta tijela
njih dvanaest
u crnim bodijima
i hlačama od organskog pamuka
za punu slobodu pokreta
dvanaest bosonogih boginja
duboko izidišu udišu razvlače zatežu
liježu na prostirke
ogledaju se lijevo i desno
stvaraju razmak
svih dvanaest
ne govore gledaju poprijeko
da im netko ne uđe u njihov prostor
dvanaest
izmjenjuju poze
vrte asane
udah i izdah
nježno otežan prolaz zraka kroz grlo
polako i svjesno
duboko do kraja
sve dok im zakašnjela vježbačica
uz njih dvanaest
ne poremeti ritam
ubacujući se prešutno
na nečije podrazumijevajuće mjesto.
Njih dvanaest
osjeti bijes i nevjericu
nova je
koja je
smije li?
Neravnoteža!
Njih dvanaest
žustro izdahuju nervozu
razbijaju netrpeljivost
iz poze u pozu
puneći se novom energijom
poražavaju ego
duboko u transformaciji svijesti
na putu prema ekstazi
otvaranju trećeg oka
ništa neće smesti
izbacuju iz energetskih središta
svih dvanaest
grlenih Omova.
Kad otvore trideset i šestero očiju
osamdeset četiri čakre
njih dvanaest
vizualiziraju
trinaeste više tu biti neće
trinaesta više neće
unositi duhovnu pomutnju.
Ommmm!
Kupila sam jabuku
na tržnici
krupnu
sjajnu kao lak na novom autu
zagrizla u nju napeta od iščekivanja
potekli su sokovi
i oslobodili miris ribe
dok škripala je orkanska bura
raznoseći napuštene zvukove
poljubila sam mornara
stajao je na molu
ne znajući kako bi reagirao
brod je isplovljavao iz luke
iako je jabuka crvena
mirisala na ribe
noć je obećavala
Van kontrole
Uzmiču obzorja
u razmrljanim crtama
preklapaju se sivila
tuneli bez krajeva
gradovi bez početaka
neonske reklame i džambo plakati
ostaju u naborima prašine
tek vlakove na prugama uz more
kad jako zapuše zapljuskuju valovi
u prozorima s unutarnje strane
zabrinuti odrazi
dječje ruke mašu u dronjavoj odjeći
vagon restoran kariran stolnjak
slaba kava vino još lošije
netko uzneseno recitira poeziju
drugi čitaju dnevnu štampu
voze se putnici naopačke
zbog utičnica za punjenje telefona
spavaju utegnuti u odijelima
s aktovkama na prsima
razgovaraju potpuni neznanci
jer ne moraju
prisno
netko se izuo
neke relacije više ne voze
iz komercijalnih razloga
lica na granicama stoje i gledaju prazno
ali isto mašu jeleni obješeni o žicu
pričao mi je prijatelj
putnici su u Europi još devedesetdevete
poslušno ulazili u teretne vagone
ne znajući kuda idu
drndali se u potpunom mrakui
u nadi da će ipak stići na odredište
a ja nikad neću putovati
od Pariza do Istanbula Orient Expressom
u talijanskim vlakovima 300 kilometara na sat
želudac je u grlu mora se zijevati
moja prva ljubav je zeleni vlak Arena
ali gospođa Helga koja sad već govori njemački
ne mari za to netremice gleda u kartu
u slučaju neispravnosti pucat će iz pištolja
smijem li ove mandarine u džepu
ne volim avione piloti su samo ljudi
ptice se vole zalijetati u motor
puno je toga van kontrole
ali za skoro svaki pad
kriva je ljudska greška
mislila sam jednom ćemo se teleportirati
nema napretka
osim tehnoloških naprava
nadzornih kamera i robota za vođenje ratova
iz naslonjača
ni univerzalno cjepivo za gripu
kamoli lijek za rak
prodavačica iz trgovine s odjećom
je dobila lišaj na koži slažući robu
djeca će nam biti spaljena
od buljenja u ekrane
kako ćemo ih spriječiti
kad radimo cijele dane
vlakovima putovala bih negdje daleko
van kontrole
Srce na baterije
Brada mu je gusta isto kosa
oslabio je zadnjih godina
ali još je impozantan.
Rana na prsima je zarasla
srce radi na baterijski pogon
s 50 na 70 puta u minuti.
Treba paziti da baterija ne istekne
mijenjaju je u lokalnoj anesteziji
taj je zahvat lakši.
Stopala su mu crna
ne sluti na dobro
neće moći nositi isusovke ljeti.
Kao dječak čitao je Jesenjina
otad ga neminovnost slijedi posvuda
pažljivo odgajana melankolija
srasla je s humorom.
Kada ga pitam
zašto ga noću proganjaju more
kaže Čovjek je najveće čudovište.
Staraca odavno nema
pamte ih borovi
i ograda od šimšira
vrt je podivljao
nikad im nije bio bliži nego sada.
U kući je tišina
nedostaje cigaretni dim
mnogo je njegovih prijatelja
umrlo od raka.
U novčaniku umjesto slika
identifikacijska iskaznica
elektrostimulatora.
Katkad na putu kući iz bolnice
svrati u kafanu jedno piće
da se nakratko osjeća živim
pažljivo prikrije od žene
skriva i ona
zašto je još uvijek sa njim
djeca rasijana
jedva i govore materinskim jezikom.
Mahne rukom na misli
dosadne insekte što se ljeti roje
i lijepe na slatko.
Izlazi u dvorište
da razbije monotoniju
još se osjeća mladim
otkine grozd i pojede
potom legne i zaspi.
Jesu se potrošile baterije
nikome nije rekao
je li sanjao je li ga boljelo je li znao da je kraj?
Nije neobično pred smrt.
Nervozno more
Na plaži se kupao čovjek
i obijesno lovio gnjurca
u moru je hladio
limenke piva
uranjao i izranjao
svoje veliko znojno tijelo
namazano debelim slojem
kreme za sunčanje
sad tu – sad tamo
tražeći od mora
da ga osvježi i razriješi
odlučnim je pokretima rezao površinu
svakim snažnim zamahom
sve lakši
valovi i pjena
nisu mu mogli ništa
ronio je dublje zamahivao jače
a kada se napokon umorio
popeo se na stijene
ispio pivo i spokojno zaspao
naspavavši se
zadovoljan je pošao kući
Limenku i opuške
je ostavio čistačima plaže –
da zarade svoju plaću.
