U BRISELU tramvaj otkopčava ulicu ljudi ulaze pod granit nakvašen prašinom mrtvih rudnika pogledi me zatvaraju u čašu kršim važno pravilo nisam sačuvao sitniš za prosjake još malo i kanal će nabujati sprema se potop na mjestu jasnih granica ovdje je Europa a tamo mala Arabija prelazim k njima jer mnogi od njih rođeni su na moru ZEN sjedio sam na najvišoj tački države njemačka granica je bila blizu tiha i omeđena šumom konobar je prilazio noseći podne u krigli napor da ustanem od stola trunio se svakim pogledom na izvjetrene oblake naoružao sam desnu ruku cigarom sunčevo svjetlo stavio pod cipelu postoje dani kada vrijedi umrijeti u tuđini
