MI
odavno držim nukleus u dlanu
možda iz tog mirovanja procvjeta nada
kako izgurati progone
oko nas su barikade i ljudi-tenkovi
haos povratka u prošlost
teško je spasiti omiljenu knjigu
napisati grafit u jednoj rečenici
ljubavnici u Zimnoj Wojni
prešli su s jednog svijeta na drugi
odlikovani samo usnama
čuli su skrivenu muziku
klavir u poljskoj šumi
prostor van ekrana je tranzit
gdje možemo biti zajedno
treba nam željezna ruka domovine
da opet fatalno volimo
