***
Sobe trideset i dvadeset dva
Zamolio sam uljudno čuvara
Oni moraju biti pušteni
Imaju neparne brojeve kao i ja
I moraju izaći
Nju je posjetio njen dečko
Njega niko
Molim vas recite, kada je vrijeme posjeta,
Jer već dugo čekam ovdje sa
Nekakvim starcima
Moram požuriti znate
Ja imam na papiru nešto
Što će ih osloboditi
Ako nisu ovdje zbog nečega drugog
Jer do mene stižu samo
Poluinformacije
Poljubac u obraz
I on me traži po spratovima
Biće okej sve
Samo da završim ovdje
Na balkonu
Kafa u krevetu
Isus jede manč
I potom vino, hljeb sunce
Zna on kako ide
On vas je i zeznuo
Zbog njega ste ovdje
Zato sam tu, znate
Ja vas spašavam
Od Isusa
***
Ona djevojka
Očima drži na okupu
Raj što priča
VELIKIM SLOVIMA
Nosi premalu kapuljaču
Na glavi
Smješka se
Ne želi da joj pokisne kosa
Galebovi hrču, Nađa
Ti potroši sve pare, kako znaš
Mrziš me zato što snimam djevojke
Kako šeću
U kupaćim kostimima, ali
Ja te ipak svaku noć čekam
I svima sam drag
Zato što znaju da te volim
Kao na seansi, prepričavam
Svoje greške
Muku koju nosim zbog
Izborno poraženog djeda
Zbog bake kojoj kao dječak
Lomim cigarete
Mrzim ovaj redukovani život
U kojem sam jadan i bijedan
U kojem ne studiram
Niko se ne hvali sa mnom
Služim im kao
Generator grubih viceva
Evo, ja te molim
Izvuci sačmaricu iz gepeka
Onu istu
Koju kriješ u tuđoj futroli
Svoje bas gitare
Pretrči lokve po stanu
I, zaboga zabij mi je
U stomak
***
Otkinuo sam pola stopala
Na ringišpilu
Bacajući Ivanu
Sve u pokušaju da oborimo
Onog prašnjavog medu
Jedva sam nagovorio ostale
Da se provozaju
Stukli smo prvo kesu
Bezalkoholnog piva
Zapalili cigarete
I gledali besposlene ljude koji
Grakću na nas
Opa, govorio sam
U falsettu
Trokrilni ormar je pao na nas
Bez ikakvog upozorenja
Uzeo sam
Dvocijevku, pa naredio
Majstoru
Da nam upali vozić
Kako sam samo pogriješio
Kažu da ti život prođe pred očima
Moment prije smrti, ali
Ja sam samo vidio
Očeve maljave ruke
Krvave do lakata
Dok sjedinjuje alevu papriku
Sa mljevenom svinjetinom
Hm
Koljač mi je rekao
Da ne bi mogao ubiti
Plemenitu životinju
Profesor je priznao
Da bi, ipak, najradije
Zaklao dijete
Sanja je rekla da joj je ovo bio
Najljepši dan u životu
I ja danas mogu da
Ne umrem
Iako se to ovdje
Ne vidi baš najjasnije
***
Neda vozi
Mastan volan
Golotinju u kabini
Ne staje skitnicama
Pokraj puta
Priča lascivno
Puše u šiške
Smije se s razmakom
Džepnim nožićem guli jabuku
I uvaljuje se u vruće
Sjedište
Tamo su krpe
Prostrta deka
Debela zavjesa
Da sunce ne tuče previše
Niski talasi
Prenose poslijednju
Stvar
Za sve gluve vozače
Usamljene pune linije
Islam je problem
Maroko je problem
Ja sam problem, mada po mom iskustvu
Znam da su jedini problem
Očevi
Glupaci se sudaraju
Po nebesima
Avion u plamenu
Ruši se na poljoprivredu
Detonira đubrivo
Neda me posmatra i govori
Upozorava da ne jedem
To iz kese, ko zna
Koliko tu stoji
Krenula joj je krv
Neki debil nam otkida retrovizor
Nestaje autoputa
Čekam da se survamo
Da mi vade šajbu iz očiju
Kreće paralelni rafal
Metar razmaka po dugoj koloni
Neda koči, ali prikolica zanosi
Ubacuj u drugu
Jebote
Ubacuj
Sjajni lim mi trga
Kožu sa obraza
I desno oko mi ispada
Uz onaj pljas
Izgledam kao da su me
Milicioneri tukli
Majke mi
Pa ovako nije bilo ni u ratu
Kako tragove vučeš u danima
Postaje li išta jasnije kad napokon odrasteš?
Baba, baci otpadak u korpu, ona ga zaslužuje
I biftek je vrlo slabo spremljen
Napraviš par komada
I bolje motaš dimove u prazne papire
Dlakavije
I smorenije
Vučeš kožne torbe putnicima iz buseva
I odmaraš bradu naslonjen na čeličnu polugu
Oči se sklope, a godine pritisnu tačku u leđima
I kažu ti da im pridržiš ranac
Dok one zavežu kesu oko noge
I uđu u prljavi klozet na stanici
