island
island je idealan za duge šetnje rekla si
i ja te već grlim na periferiji reykjavika
tamo oko vrata gdje je šav prema leđima
i mislim kako bi nešto ipak trebalo vidjeti
u ovom gradu po kojem te vučem
kao poderanu sjenu
jer ne privlačiš me zbog stvarnosti nego zbog mogućnosti
i pitao bih te radije koliko je sati
i zašto se nimalo ne štediš
ovako parcelizirana i omnipotentna
jer kao što nas je izmijenila i grčka
izmijenit će nas i ovo putovanje
i vratit ćemo se u nekom drugom obliku sebi ili drugima
ja kao vuk ti kao čučanj
stadion trapez magnolija bubreg
i napravit ću ti album s crno bijelim fotografijama
i razviti nas na velikom formatu
i okačiti uz policu s talijanskim kanconama
u stanu koji nemamo
ali koji bi nas čekao
ne mora biti velik
nemaju ni ptice trosobna gnijezda
nemoj
I.
prilazim vam frontalno
to je zajednica
tvoje i njeno
sviđa mi se njen osmijeh
da li da se ogrnem
ili da i ja zračim
bilo je pitanje vremena
moje i njeno
imamo iste cipele
II.
riječi su ispresijecane plavim žilicama
oko očiju ti vidim nabubrene otoke
je li tvoj fosiliziran ton
zamjena za olovni nedostatak strasti
s visoka
na fino
nasilje iz usta
umjesto grubo uguranog tijela u drugo
III.
pamti li nas namještaj
kad napustimo amplitudu soba
jesu li zidovi samo zidovi
i krevet samo krevet
ili smo bodljikave žice
same sebi dovoljne za ranu
bakreni korzet oko grudi
izgrižen hrđom
zbog slanog vodopada
IV.
tišina je puna batina
ženama je ovdje ulaz zabranjen
i dok ti ptice pletu plavi pulover
vunom koju sam ja rastezala po preslici
i stopalom ritmično kuckala prečku
koja okreće vječno kolo preko tabana
pravo da ti kažem
nakon tvog zamaha
samo
cjepanice
isabelle hupert
I
zavidiš mi na jutarnjim šetnjama
u zraku se rađaju avioni i kiše
na grad ne pada ni krilo ni kap
ležim u hotelu u kojem je odsjela isabelle hupert
možemo se praviti da ti ona piše
jer svaka naša riječ je pristanište
i sve što ti govorim toliko je gusto
u predvorju hotela vidjela sam klavir
izašla sam iz sebe i skinula se
bila sam samo jedno veliko tijelo
osjećam grane iz mene rastu
dok ubadam čep u grlo
razmišljam kako sam građom silno nalik boci
grune mi voda u oči i kažem isabelle
samoća je uvijek samohrana
možeš sve što poželiš kao žene kapetana usidrene na obali
dok brod ostavlja dimne niti za sobom
plešu
ljudi
tako širok grad
tako usko ime za poraz
ovo me ponavljanje vraća u zgrčku
ogrćem se šarenom maramom
više se ne plašim otići
sjednem zapalim i kažem
hladno je jutros prije snimanja
iz režije mi javljaju da prekinem
sve je u nekom trenutku živa rana
nemoj to zaboraviti
tvoja isabelle
II
isabelle
volim čak i kad se uplašim da te gubim
zato me ljutiš
bolje ljutnja nego odlazak
znam da se braniš oboje se branimo
ja se bojim
ima nešto u nama što poteže te konope od brodova
prekooceanskih prekodržavnih prekorječnih
i odeš malo i opet te vrati
kao kad toneš ali ugodno
volio bih ti biti dom da ne moraš spavati po pustim hotelima
isabelle
moje tijelo tvoja kuća
zapravo je obrnuto
tvoje tijelo moja kuća
moj trbuh tvoja kuća
naša kuća
imaš jedan lijep madež nisko na vratu iza
detalja je milijardu i nemaju kraj
takvi su detalji
vole gužvu
gledam te kako se šminkaš u hotelskom ogledalu
crnom bojom na prstima nanosiš debele poteze ispod očiju
na nogama razvezane vojničke čizme
tako si militantna danas
spremna da nas pobijediš
volim tu tvoju vratnu žilu isabelle
rado bih se s tobom potukao bez ijedne masnice
već vidim kako bi to išlo a bilo bi žestoko
znam i kako bi završilo
ti bi me udarala šakama o prsa i vikala jebem ti mater bori se
ja bih ti šamarao lijevi obraz desni obraz i govorio ti se jebi ludo jedna luda
najdraža
eto tako ću ja voljeti druge pored tebe
tražiti tebe u njima
i biti casanova
ali sve je to kopija
i ništa nije napeto
osim tebe
isabelle huppert
kako smo se mimoišli
I
mogla sam te danas slučajno sresti
među biciklima i među ljudima
možda bi mi čak bilo drago da sam ti uhvatila komadić kože u mozaiku
ali me gotovo oblijeva zadovoljstvo što se to nije dogodilo
ta vjerojatnost da bih te mogla vidjeti
držala me uzbuđenom punih dvadeset minuta u jednom smjeru
drugih dvadeset u suprotnom smjeru jednako intenzivno
dozvolila sam si to uzbuđenje za svaki slučaj da me vidiš
i molila boga da ne izgovoriš kako si
to bi me dovelo do užasa
kosa mi proviruje ispod kape
ili su to moje trepavice
zato
ako si me danas ipak vidio
nemoj mi to nikada reći
II
vidio sam je jučer kako korača
velika i sigurna
bio sam iza stakla i motao cigaretu
htio sam je dozvati ali zvuk je sporiji od koraka
bila je već otišla
predaleko
i ja sam ostao sam na tom istom mjestu
predaleko
ali to nije isto mjesto
i već je dalja
i usta su tek toliko otvorena da u njih uvalim cigaretu
neću je ovako vraćati
i nisam
nazvao sam je sinoć
i nadao se da je sama i da nije legla
ili da je legla i da misli na moje ruke na svom trbuhu
rekao sam joj bilo mi je jako besmisleno bez tebe
rekla je želje su mi žute
vidim je među rasutim šarenim špekulama na igralištu
i čujem kako u njoj pamuk raste
valjda to znači da je mirna
tetovaža
I.
šuti drvena u grudnom košu broda
godinu je dana rasprostrta u najtanjem dijelu sebe
oko nje
okrugli brodski prozori
po njenim leđima grbave modričaste miogeloze
uspornici za moje prste
II.
jučer je ustala
stoji mi na dlanovima
gledam je u strahu
da se neće poravnati do pravog kuta
dok ushodana uz ljestve svoga trzanja
alzheimerovski siluje slogove iz sebe
jedva sam razumio da želi papir
nisam mogao učiniti ni najmanji pokret
vratila se u brod i zatvorila vrata
čuo sam iza kako mumlja
preduge kose zapetljane o kvaku
III.
niz rudarska okna stresam joj jastuke
pogodne za čučanje u samonametnutom kutu
pomislio sam
ako i ovaj ambis atrofira
nećemo imati više kamo pasti
IV.
izašla je jutros potpuno kratke kose
napokon joj vidim vrat
rodi mi novu riječ
šapne
mjesto da se uhvatim za kukičasti zarez
grli me rukama koje odapinju strijelu
usta su joj ispucala od oštrih rubova suglasnika
V.
i kao stopalom u trbuh
na trenutke bolno
riječi se utiskuju o stjenke
kao po nogama prženi mravi
i sve što nije stigla reći
bubri ispod nasoljene kože
kad pukne vodenjak sve će se izliti
u još jedan veliki potop u wordu
pa ako se što ima
trebalo bi reći
prije nego se noa otisne od obale
