• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
poezija

Veronika Dintinjana, Sedmica savremene slovenske poezije

Autor/ica: Veronika Dintinjana
sedmica savremene slovenske poezijeveronika dintinjanazeljko perovic
Objavljeno: 11.08.2015

 

Avgust mjesec poezije

Tokom pet sedmica mjeseca avgusta i koji dan septembra, portal Strane vam predstavlja poeziju po izboru književnika-selektora, za pet država regiona. Selektori su napravili izbor od sedam savremenih pjesnika čija im je poetika u ovom trenutku najbliža.

Selektor za Sloveniju je književnik Željko Perović.

 

 

Uvježbavanje automatskog disanja

opet pišem
u podne, noću, ujutro
uvježbavanje automatskog pisanja
nizanje misli i metaforā
bez odgovornosti
bez ambicije trajati

pjesme bez obješenikā
bez umrle rodbine
bez mirisne kože ljubavnikā
cvijeća i grmlja
puste
i prazne

neuspio pokušaj oživljavanja
papir ne puca pod dlanovima
kao rebra i prsna kost
knjige se nakon smrti ne usmrde
drže ih se samo prašina i mrlje
od kave ili čaja

nitko nije nezamjenjiv
noću sanjam, ujutro mi se otkrije
značenje: trik nije u izuzetnosti, jednostavnije je:
biti nezamjenjiv za nekoga –
ne mora biti Toskana, ne mora biti ljeto
ni ne mora da traje

to je najteže, zato uvježbavam
svaki dah pojedinačno

 

Sul campo del mare

otići rano
dok je svjetlost meka
i prašina se drži horizontala sobe
dok zid diše kroz usta sjênā
i pije hladnoću jutra
dok se širom ne otvori
u prozor i poleti
u bijeli strop dana

 

Vrabac, kroz prozor bolnice

Vidio sam kako je
smrt sjela na krevet i izula papuče.
Pao mu je pritisak,
kada je legla lice je postalo bijelo.
Oči uplašene.
Odletio sam van. Jer nisam imao
udjela u njegovom životu,
bilo je jedino ispravno da nemam udjela
ni u njegovoj smrti.
Kroz pola sata vratio sam se
po mrvice kruha
što su ostale od ručka.

 

(Sa slovenskog preveo Željko Perović)

 

***

Vaja v avtomatskem dihanju

spet pišem
opoldne, ponoči, zjutraj
vaja v avtomatskem pisanju
nizanje misli in metafor
brez odgovornosti
brez ambicije trajati

pesmi brez obešencev
brez umrlih sorodnikov
brez dišeče kože ljubimcev
rož in grmov
oropane
in prazne

neuspel poskus oživljanja
papir ne poka pod dlanmi
kakor rebra in prsnica
knjige po smrti ne zasmrdijo
držijo se jih le prah in madeži
kave ali čaja

nihče ni nenadomestljiv
ponoči sanjam, zjutraj se mi razodene
pomen: trik ni v izjemnosti, bolj enostavno je:
biti nenadomestljiv za nekoga –
ni nujno Toskana, ni nujno poletje
niti ni nujno, da traja

to je najtežje, zato vadim
vsak dih sproti

 

Sul campo del mare

oditi zgodaj
dokler je svetloba mehka
in se prah oklepa vodoravnic sobe
dokler diha stena skozi usta senc
in pije hlad jutra
dokler se ne odpre na stežaj
v okno in poleti
v beli strop dneva

 

Vrabec, skoz bolnišnično okno

Videl sem smrt,
kako je prisedla na posteljo in si sezula copate.
Pritisk mu je padel,
obraz je postal bel, ko je legla.
Oči prestrašene.
Odletel sem ven. Ker nisem imel
deleža pri njegovem življenju,
je bilo edino prav, da nimam deleža
pri njegovi smrti.
Čez pol ure sem se vrnil
po krušne drobtine,
ki so ostale od kosila.

podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić