• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
poezija

Vladan Šipovac: Izbjeglištvo

Autor/ica: Vladan Šipovac
poezijastranevladan sipovac
Objavljeno: 06.12.2018

 

 

I
 
Dajem ti brašno na ruke, što u srcu jedne države
drugoj u susret prepuštaju se. Tu smo, nakon prestanka,
sjedinjeni u malteru. Položeni u čistini.
Dajem ti noć, kao zametak, za nama izbija nagost njegova.
I dalje traje vanredno stanje, dugogodišnji
sadržaj opčinjenosti i stremljenja.
Riječ je nužnost savjesti, ljubičasta masa
očinskog grada, u kojem nije bilo razloga
da se od tvojih usana odmetne boja.
Žilav je trup, hraniš ga radošću i krstiš omčom,
otvoren je put, od ljeta smo u pripravnosti,
otkad se uz vilicu lijepi limunova kora,
i tereti čovjek, njegova vjernost
i prostota.

 

II
 
Siti smo gladi. Selo je obećani prostor
središnja postojbina, nasuprot bare i zvona.
Dolazi vladavina jelena, od čijih se rogova ljušti tlo
na stomacima,
i gube se prsti kao čaure.
Čistota doma je u čađi jabuke
i njenog rasta.
Postelja je atlas, buđenja su odsječna,
naučena odvojenost jezika i duše,
duše i ispljuvka.
Ponegdje, upadljivo, površina zatreperi na ekranu
i sa zastavama otpočne drugo slano doba,
novo nasljedstvo.
Drži te naum i pričest isposnika.
U najavi je godina proplanaka, život sa svrakama,
u gnijezdu su isparenja i trvenja,
prezreli komadi u posudama,
skupine migranata na kapijama
hrabrosti u izdancima

 

III
 
Ostavljam pjesmu, umjesto spoznaje
danas je pupak tek ubran cvijet
a pjesnik, mladost za udomljavanje
Umjesto stabla nudim polje, preko granice
i vuneni džemper, za radost svitanja.
Ako odemo prije nego sagori snijeg,
ako stignemo prije nego se vrate predvodnici,
možda svod pokloni svoj odraz tijelu,
a govor postane ljubav, od latice
draž

 

IV
 
U građi tvojeg trupla
nakuplja se zaljubljenost, kao odanost misli svijetu
pozdravljaš obraz, dok otkrivaš rast.
Gdje je taj podvig,
gdje je ta razboritost i silina,
koju objašnjavaš jednim postupkom,
kada se na brdima ukaže jato duše,
a onda se pod njegovim teretom otpusti sva vlažnost
prvog sna i dolaska.
Na kraju, usamljenost nije poročna
niti porozna,
nedjelje su još uvijek važne,
a partneri se upoznaju u ružičnjaku,
u namjerama i izbavljenju,
njihove oči su šire od prostora,
njihov je poziv,
obznana i čvrstina.

 

 

podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

Vladan Šipovac, poezija
Vladan Šipovac, poezija, poezija

Autor: Vladan Šipovac

Poezija ljeta: Vladan Šipovac
Poezija ljeta: Vladan Šipovac, poezija

Autor: Vladan Šipovac

Vladan Šipovac, jedna pjesma
Vladan Šipovac, jedna pjesma, poezija

Autor: Vladan Šipovac

Vladan Šipovac, tri pjesme
Vladan Šipovac, tri pjesme, poezija

Autor: Vladan Šipovac

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić