Oblik
Sve je nesagledivo u svojoj ljepoti,
u svojem osipanju i vještom udvaranju,
u blizini tvojih zglobova, tvojeg slapa.
Sve je spašeno, postavljeno na željena mjesta,
probuđeno, tek okupano, u jačini svojeg oslobođenja
okrenuto ka novom osvjetljenju.
I onaj što želi da je voljen, voljen i jeste.
U izolaciji je san prohodan put, od ljubavnika do ljubavnika,
jedna velika objava zakona o svijetu.
Ovo je prva pjesma o tvojem obliku,
ovo je prvi jezik tvojeg rukopisa,
a usta koja si mu dao, i dalje su tu, i dalje su cijela.
Pod njima smo još marljivi i dobrodošli,
ništa nas ne dijeli od zuba, prvog zalogaja.
Puni smo ukusa i pjene
i znaš da je sve održivo u svojoj suženosti,
svojem proširenju i navojima,
u travi je mirno, sve izbija u bijelom začetku.
Jer sve je nesagledivo u svojoj bistrini,
u svojem spajanju i jutarnjim objavama.