poniznost
prinosimo ti darove
tihi pred tvojim otajstvom
nevidljivi u tvojim haljinama
uplašeni pod marijinim nogama
dopusti nam obitavati u tebi
makar lažno
bit ćemo štit tvojim suzama
pravednici u tvojim nevoljama
skupit ćemo siromahove mrvice
kamenovati grešnice
rasjeći adamovu jabuku
sve za tebe
blaženi i popustljivi čovječe
daleko ispod svijeta
san savinut u sjenama
divlja u hadu boga grlatoga
galebovi raznose vatru
na mlakim rebrima
moje ruke pored fontane
pridržavaju noge
iz mene ispadaju metali
u meni cvjetaju božanstva
po meni plivaju tajne
misli
godine
ja nijem promatram ranjene dane
sklupčan ispod voda srebrnih
mirisi
ćutim i ispuštam bezbojnost
nenaviknut na ekspresionizam
kaos
nadrealan pred sobom
suh ispod vrata
osluškujem života oganj
prerušen u privid
i dalje ne osjećam anosmiju
iako bih se trebao manje utapati
utopijama
i bit više iskren
i biti više smrtan
i više čovjek
sada ugušen osjećam čovjeka
života miris ledi mi kosti u žilama
otajstvo
dolazimo bezbojni
u korita tvojih vizija
mi, tanki putnici bez smjera
izvijamo se
uznemireni od smrti
i spoznaje
potonuli smo ispod sebe
ali tebi hrlimo
jer se želimo prolijevati tvojom krvlju
i svetinjama
jer želimo čovjekoliko postojati
i napajati se milosti iz prsiju tvojih
rastvori nam rane svoje
u njima su tragovi naši
doživljeni bog
vidjeli smo te prerušenog u proroka
tvoj je lik zamijenio svijet
oplodio ga bez porođaja
ti hodaš u nama
nevidljiv od čistoće
uspravljaš čovječanstva grobove
utjelovljuješ sebe
iako ti razapinjemo križeve
iako te prozivamo barabom
izdajnikom nas pravednih
ti i dalje hodaš u nama
nevidljiv od ljudi
izađi iz nas
treba nam padanje prije podizanja
(pjesme iz neobjavljene zbirke Hommage krvavom Kristu)