TO ŠTO ČEKATE NE PROLAZI KROZ PREDGRAĐA
Kao u jasnoj oktobarskoj noći
kad, krećući sa severa, leopardi
pocijepaju horizont,
kad puk se kupi na trgove da se moli
ili da samo blehne šutke.
Zašto blokirate prigradske ulice?
To što čekate ne prolazi kroz predgrađa.
ČEMPRESI
Čempresi-stabla smrti
povlače se s groblja. Polagano
hmile niz doline
i uz padine brijegova.
Njihovi čađavi šapati mrače večernje oblake.
Pretvaraju noći
u još tamnije praznike.
Uvijek prisutni.
Uvijek u strašnoj tišini.
SARDINE U METROU
Ne želim se umivati tim sapunom.
Ne želim prati zube sa tom pastom.
Ne želim ležati na toj sofi.
Nemam potrebe za takvim toalet papirom.
Nisam zainteresovan za takvo osiguranje.
Ne želim mijenjati marku cigareta.
Nemam nikakve želje da vidim taj film.
Ne želim izaći kod Skerholma.
Sardina želi da limenku otvorite prema moru.
CVRKUTANJE
Vrabac ne žali konjsku balegu.
Ne rasipa vrijeme na istraživanje budućnosti.
Roguši se, diže buku, čavrlja
vazdan debatira, skačući sa grane na granu.
Za vrijeme ciče zime
održava čorbu mlakom.
Mislim na sasvim određeno cvrkutanje
na putu između BB i sjevernog groblja
gdje ključa od vrabaca.
Ako moraš zastati i pertlu svezati
učini to ovdje!
KONJU JE FALILA JEDNA NOGA
Plaho istimaren ali staklastog pogleda
stoji jedan mrki ardenski konj
između lijeski na pašnjaku.
Konju fali jedna noga.
Ispod mrkog konja leži čovjek u bijelom mantilu,
veterinar ili možda konzervator.
Još jedna se konjska noga polagano svija.
Gledam, slutim, ali se ne miješam.
Pratim radnju nepomično: kolos se
ljulja i posrće, čovjeka će usmrtiti.
Jedini sam svjedok u lijepom pašnjaku,
u lijepom, glasovitom pašnjaku
u kojem se ljeti mogu i lješnici brati
i javlja se familija jednog risa,
savršena, vitka sjenka
što promiče između sna i budnosti.
UVIJEK KIŠI
Uvijek kiši.
Nekad slapovima. Nekad nečujno
i danima.
Beskućni il kućni, tresemo se
kao mokri terijeri.
Il se ustežemo kako ne bi
naš plač niko primjetio.
Ali kiši neprekidno.
Koliko je visok stub plača u tebi?
Do pupka? Do prsiju? Do grla?
Ne moraš se svlačiti da bi pokazala
to nam se čita u očima
kao na mjernim tablicama.
Ako se nešto mora reći, reći ćemo:
ljubavi,
do sutra će biti suhe tvoje rukavice.
NASELJE I MJESTO
Lokalna istina.
Lokalna ljepota.
Ne ona javna krmača
već lokalne bijele i crne prasice.
Lokalna oluja.
Slučajni procijep između oblaka.
Večernja magla
ne preko čitave kraljevine
već preko ovdašnjh močvaršita,
gdje šljuka cepti vrh svog gnijezda.
Noćni lijetovi lagano se
prelivaju naprijed, nazad.
Da bi smo stiglo do tuđinskog tla
moramo svo vrijeme zavičaj gaziti
inače nigdje nećemo stići
već ćemo visiti u ničijoj zemlji,
u nevidnom svijetu.
ZIMA U KOMUNALNOM PARKU
Igre su na vodi zatvorene za ovu sezonu.
čovjek nije sezonsko biće
već kulja tokom čitave godine.
Pješačka staza uvija kroz vrijeme,
oivičena ponekad lalama
ponekad sniježnim nanosima.
Čovjek koji ovuda je vječno halijedao
najviše priča sam sa sobom,
ponekad sa drugim ili sa psom.
Pas koji često trčakara bez gazde
laje za svoju dušu
ili njuška pseto s kojim je u društvu.
Samo se voda vraća nazad
da bi razmislila kako će reći
nešto neupitno, iznenađujuće
u komunalnom parku u aprilu,
ili u maju, najkasnije.
STVARI U TOKU
Letnje je doba i red platana
zagušuje zvonjavu crkvenu.
Znam šta stoji na oglasnoj tabli:
takse za urne plaćaju se u dvorištu
utorak 10-11, četvrtak 18-19.
Salon za dame u kvartu Mutern
zatvoren je zbog odmora.
Staklarija sjakti prazna zbog bolesti.
Butik za zdravlje reklamira Kava kava
jednu umirujuću, mekanu tabletu.
Ne može se po zvonjavi znati
šta je u pitanju:
venčanje ili sahrana?
Zapravo sahrana.
Zvone li sada uopšte za svadbe?
Krštenje?
Dijete ne krste podsigurno.
Nerođeni su sjajno informisani o
stanju u svijetu,
i ne daju se prevariti letnjim zatišjem
oko jedne švedske crkve od cigala.
Nerođeni se čuvaju rođenja,
već rođeni odustaju.
Zvoni neobično dugo, pa opet
i opet…
Da nije u toku letnji kurs u zemlji
u umijeću ukopa i trmšenju zvona
istovremeno s vojnim manevrima na kontinetu.
Galeb, koji bi se trebao držati mora,
slijeće na shrđali sims prozora
i guta guke hljeba
koje sam golubovima namijenio.
Ostaje potom još koji trenutak
i mjerka blago unutarnje, namještaj i simbole,
zvanično poput poreznika.
Ljudi kuće napuštaju.
I svo vrijeme zvona lupetaju.
Preveo: Refik Ličina
Fotografija: Hans Ericson