Igra proleća
Hajde da igramo na rukama sunca
da se raširimo u oku vetra
ja ću biti prva linija trave
ti budi ona visoka sa lepezom na vrhu
hajde da talasamo
dok po nama padaju bele pahulje
sa širokog drveća i pletu se u kosu
sakrićemo ih kao svilene komarce pred oluju
da porastu na nama
hajde da zamirišemo
kao otežali grozdovi bagrenja
da se povijemo u traženju zemlje
izgorimo u danu bez dima
i razvejemo se sa plavim jatom lasta
neće nam biti ništa
preko noći ćemo se naći opet
i sačekati jutro
uspravljeni i otežali od rose.
Prirodoljubac
Dosetio se ove godine
i popeo se stepenik po stepenik
na drvene, malo trule merdevine
svojim bosim
trideset šest nogama
i skupljenim
skoro plačnim usnama
ljubio zelene plodove nara
Dosetio se
da ih zamoli za milost
svojim toplim
slatkim dahom šapne
kako su divni kad se zarumene
kad se raspuknu
da iz njih iscuri
kao život da kaplje
Hvatao ih je jedan po jedan
svojim kratkim rukama
i prinosio licu
da im da malo mladosti
upornosti i dečačke snage
da pokaže kako je lepo
rumeneti na suncu
Želeo im je da ove godine
sačekaju kraj leta
da ne popadaju tupi i neotežali.
I
Skoro da sam zamislila
sve prevoje na tvom čelu;
žute, braon i sivkaste
tačke po nosu;
sve mirise koje vezujem za tebe:
onaj iza uha,
gde se kraj lica i početak kose spajaju,
mešaju i daju miris letnjih noći –
tu mirišeš najnežnije.
Grudi sasvim drugačije,
isprepletane malje
već podsećaju na ruke i pazuh,
sve niže na čoveka-životinju;
leđa na okean
prsti na duvan
i jasminov sapun,
usta na voćnu bombonu.
Kao da sam te videla
kako hodaš kroz naš stan,
osvrćeš se da me još jednom pogledaš
i pre nego što odeš,
žuriš da se vratiš.
Obožavala bih
da se meškoljim pored tebe,
i kada se na zimi pokreneš,
u slojevima odeće,
da iz tvog tela
isparava moj miris,
da me nosiš
dok se vereš po betonu
i dovikuješ devojkama koje prolaze,
gledajući da se ne okliznu
na tvoje reči,
uverene da se samo vetar poigrava.
Starac u moru
Hvata mesec i zvezde
u svoju mrežu od brade,
od nje plete pomrčinu
dok plovi nebom u svom čunu.
Onda, drugi dan
zaplovi u papirnom brodu
i zapljusnu ga valovite vode,
al’ on baca svoje ruke
ka suncu i ribama
iznad svoje glave.
Pokušava da dohvati oblak,
da nahrani slepe ptice
mesecom od sira,
al’ njegov krevet
sada pletu alge
i njegov glas je balon
pored vodene meduzine glave.