• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
poezija

Zvonko Taneski, Sedmica savremene makedonske poezije

Autor/ica: Zvonko Taneski
sedmica savremene makedonske poeziijezvonko taneski
Objavljeno: 26.01.2015

 

PROLJETNI UMOR, DANAS
(umor od juče)

Prvog toplog dana ove godine
otići ću od kuće
pa zar djeca od juče, ustvari,
ne napuštaju  uvijek
dom
mada  hinje
kako su u tek došli,
evo samo što su pristigli,
pa još jednom prekorače  prag
da bi ljubakali izvijene vratove
učenica, vršnjakinja
peckajući  ih ne baš pristojnim prijedlozima

Za poput uvijek uzimu po jednu voćku.
I polaze kao puževi
sa kućicom na leđima.

I dok po stanovima,
po stambenim blokovima čekamo
obilježavanje jubileja Praškog proljeća
sjedeći  pred plazma-televizorima kao slijepci
u Bratislavi najaviše sniježnu  oluju
još je mrak, valjda
će se razadaniti s vijavicom
odoše planovi turista
koji kod kuće čeznu za ljubavnicima
približavajući se Budimpešti neće  izdržati  a da ne zakukaju
za rodbinom
u proljeće bih samo da skitam
rodbinu  i ljubavnike
raduju samo pokloni  iz tuđih gradova

U tuđem  krevetu noge mi mrznu
Dugo u njemu  zaspivam, a kratko spavam
U tuđem krevetu  i svaka djevojka je djevojka  koja ima prošlost…
Da se nismo  sreli  negdje nekada…
Hmm… moguće je… u Brnu?!
Ah, ti dragi kreveti!

Bolje s tobom da se šetam nego sa drugima da plešem
da sjedam na klupe
po parkovima
preko puta ljubavnika što se kriju
i da imam publiku, zjala

naša prijateljstva treba  da počnu
u  vrijeme novembarskih  kiša…
i zato još od tada volim tu somotnu odjeću
i kada me zabole leđa
liježem  na postelju
sa novom, opranom posteljinom
sunce mijenja pravac
ja glas
današnja djeca ne mokre
u pelene,
nego javno – na ulici
proljeće, uostalom, počinje
kada takva djeca dojedu posljednje  snjegove

Noćas ne idem  kući
loše buđenje je proslijeđeno  s  padavinama
loše sa dugom
ili bez duge
sa gotovim jelima, brakovima, nevjerstvima, razvodima,
nebo i tako miriše na kamilicu
prolaznici naokolo imaju beskompromisne likove:
ni  ulijevo, ni udesno
grad je prepun naivnih gangstera što djeluju anđeoski
(i da li su anđeli bili pravi, i da li su bili izmišljeni,
s vremenom postaje svejedno)
pri hodu im svjetlucaju pantalone i izdaju ih
kao Hristos sam znatiželjan
gdje li se samo pogubišie ljubavni savjetodavci
što osudiše pornografijju?

Sve  sam nervozniji  i nervozniji poslije svake cigarete
poslije koje me se vjerenica
ni ne sjeća
kada mi duva dim ne u lice, nego u oči
bez obzira na to što su neki drugi ljubavnici godinama,
a neki nedeljama,
prema  usluzi i zaslugama
(seizmička ljubav ispod betonskog jastuka redovno spava)

Noć je stvorena  za boemstvo
Svi pristojni ljudi, za čudo, dali su se na  boemštinu

U Skoplju se bez sumnje nakotiše boemi.
(kada me ugledate da zapisujem njihova imena, prodrmajte toplomjer!)

Krajem prvog toplog dana ove godine
vratit ću se kući
pa djeca od juče, na kraju krajeva, uvijek se vraćaju kući.
Danas

 

KRAJ JEDNE TAJNE

Zaljubljen sam u  makedonski foklor
Tamo se čeka sve do groba.

Ja ću te čekati 100 godina
i svaki dan bit će juni
i ti ćeš da gledaš
drugi  da zaspiju
prije nas
pa ćeš  da mi pričaš
o sinovimasvojim, a ja tebi o kćerkama
i o dvije persijske mačke sa velikim kudravim repovima

Čekat ću te 100 godina
ama ne više.

 

SAN O LETENJU

Desi se i otvorim prozor
s namjerom da naučim letenje
pogledam dole gdje pliva put
s trbuhom teškim od automobila
i svaki put pametno  promijenim  svoj plan

Siđem stepenicama
(samo kada je lift pokvaren)

Koraci me najčešče zavedu u šumu
koja je puna zvjerinja  i demona
koji se skrivaju po krošnjama
drveća

Tuda se krećem puževim hodom
sve dok ne uspijem da odredim mjesto
na kojem se nalaziš, sanjiva
zatim liježem na zemlju
i kroz  granje borova
(od kojih se pravi borovača)
gledam  u nebo

Kada uspijem da zaspijem
sanjam san o letenju

Poslije njega redovno se probudim
u svojoj postelji

 

LJUBAV POSLIJE PIJANE NOĆI

Rano ujutro ćemo prati zube
i dugo stojati pred ogledalom sa pjenom u ustima
kušaćemo sopstvenu zasramljenost

Rano ujutro  ćeš me pitati samo gdje si  ostavila sat
a ja ću te zamoliti
da pustiš radio, spiker  jutarnjih vijesti
informirat će nas o hiljadu studenata
koji su otišli kućama za praznike
i taktički će prećutati našu posljednju noć u modernom internatu

Rano ujutro ćemo se osjećati
toliko napušteni i izići ćemo
napolje na bučne ulice
čeprkaćemo po džepovima
u potrazi za izgubljenim vremenom
i putničkom kartom što važi

Vjetar će zaduvati praznim rukama
kao nezaposleni poštar
i radosno će odvejati
zgužvanu karticu sa nabrzinu napisanom nepotrebnom adresom
pa će biti toliko neprijatno
da se razdijelim od tebe
i da se naslonim
na hladni prozor
u autobusu
i da ćutim

Ali sada pričamo previše
kroz grlo nam prolaze svakakva priznanja
laka isto kao čaše,
pa će nam se riječi savršeno
preplesti
i odletjet ćemo negdje uvis
a nećemo ni osjetiti
da odatle stvaramo novog čovjeka

 

PET SATI UJUTRO

Pet sati ujutro je i stvari se vraćaju
na svoje mjesto.
Gimnazijalci se vraćaju
taksijem, ali i sa prvim autobusima
kućama iz diskoteka

Sploćeni u opijenosti – i tako sanjaju o tabletama
protiv bolova u svojim glavama.

Žena srednjih godina namršteno se vraća
iz svojih snova u bračnoj postelji. Kada muž,
kojeg već napamet zna,
otvori oči, nać će je do sebe, kao da
nikad nigdje nije ni mrdnula, topla kao svježe pecivo.

Starci ispadaju sa ljuljaški
I sa ringišpila
I brže-bolje zauzumaju svoja mjesta u klinikama
I domovima za starce.

Pet sati je ujutro
I misli o tebi
vraćaju se u moju glavu

 

SOPSTVENA SOBA

1.

Gledaš sopstvene slike, ponosiš se likom
oslobođenim od napetosti
kao logo od reklame

Kada te više ne bude ovdje
Imaćeš pravo da urediš svijet kao svoju sopstvenu sobu,
Ne zaboravljaj,
otrov će najčešće skrivati u slatke kolače.

grad će i tada iza zavjese
neometanovoditi
svoj noćni život

2.

Juče, ona je u kinu plakala, danas, kikoti se dok čita
skoro
svaki svijet ima dva kraja,
muški i ženski.

3.

Subota je. Djevojke  feniraju kosu.

4.

Žena za volanom loše parkira.
Može da iziđe još napolje,
ali  prema njoj već ide policijski muškarac
sa adekvatno promrzlim osmijehom.
Zapamtiće njen lik, možda će mu odgovarati
u erotskim snovima
u koje će potonuti
poslije radnog vremena
poslije izvršene službene patrole
u sopstvenoj sobi

gdje je dozvoljeno masturbiranje

 

NJEŽNOSTI BEZ GARANTNOG LISTA

Sa onima koji za ljude
stvaraju ljepotu,
ljudi se obično ponašaju ružno.

…

Svaka revolucija jede svju djecu, ali prvo
ih dobro uhrani.

…

Uporedo sa vijekom automobila korozira i brak.

…

Ko ima sreće u kartama,
nema šta da izgubi
bar kod razvoda.

…

Sa širenjem feminizma
i muze se priklanjju više uz autorke nego
uz autore.

…

Često se dogovorimo
o tome šta će biti sutra,
a potom se ne dogovorimo
o tome šta je je bilo juče.

…

U momentima slabosti
reći ćemo:
„Poješću te od ljubavi“-
I odmah si na vrat zakačimo krivično djelo.
Jaz se sve više produbljuje.
Nježnosti se prodaju bez
garantnog lista.

 

 

Prijevod: Seida Beganović



                    					
					
					
                

podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić