• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
proza

Momčilo Zeković Zeko: Muško-ženske puzle (knjiga o njoj) – odlomak

Autor/ica: Momčilo Zeković Zeko
momcilo zekovic zekomusko-zenske puzle knjiga o njoj
Objavljeno: 26.06.2019

 

Jednom ću sigurno ostati bez muda, očiju i želje da nastavim dalje. A kuda dalje bez ovog svetog trojstva. U sopstveno ropstvo unutrašnjosti, satkano od materijala koji grebe, žulja i provocira novo bježanje od sebe. Ubrzanim hodom dok se uspinjah Pamirom, pričajući ovo ćelavom svešteniku, zauzvrat, kao preko teniskog stola, od njega dobih felširanu Budinu rečenicu:

– Žena, sreća i vjetar kratko traju.

Nastavio je dalje i ostavio me bez ijednog poena i u ovom setu.

Kongresnog turizma na Pamiru nema. To je planinski vijenac koji sačinjavaju planine: Tijanšan, Karakorum, Kunlun i Hindikuš, i djelovi su velikog planinskog masiva Himalaja. Kampovi alpinista, jednostavne seoske kućice, prodavnice bez poreskih registarskih kasa i životinje koje su se prilagodile za život na tim visinama. Ako odeš tamo sam, to je jedini način da se veoma lako uvjeriš zašto je ona rečenica ćelavog tako istinita. Vjetra koliko  ’oćeš, što ga je više, to snažnije duva; sreća nikad potrebnija, a žene skoro da i ne vidiš. Pravo mjesto za moje izlječenje. Ili nijesam razmišljao o njima, ili sam trpio, ne znam, ali, jednostavno, prorijeđeni vazduh je uticao da mi krvna slika, srčani pritisak i „ustaljena potreba” budu u pragovima tolerancije, skoro pa kao kod bilo kojeg ćelavog stanovnika najbližeg hrama udaljenog četrdesetsedam kilometara uzbrdo.

Napad bijesa je doveden do nivoa ispod granice  između Avganistana i Pakistana. Jezik mi je bio najduži dio tijela i hodao sam obećavajući sebi da me, u suštini, nakon ovoga ništa neće interesovati. Naći ću u miru svoj jedini hedonistički prestup i živjeću sjedinjen sa njim. Pakt o stabilnosti između duhovnih i fizičkih potreba, mojih očekivanja i stvarnih mogućnosti, zaokružiće se zauvijek takvom nirvanom i u svakom trenutku će ponuđeno biti jedino važno i jedino što u suštini tražim. Ako bude tako, učestvovaću u kampanjama za mir, obrijaću glavu i nositi odjeću koju će mi pozajmiti udovica Džona Lenona, da svi znaju da je moja duša na tom putovanju doživjela prosvjetljenje, i da je katarza raširila jedra na katarkama novosagrađenog jedrenjaka. Naučiću se da prihvatam ono što mi se nudi. Neću tražiti više. Neću omalovažavati nikog zbog toga. Ako ponuđeno bude imalo grudnjak veličine četvorke, pomiriću se sa tim, prihvatiću i neću očajavati. Više neću biti razmaženko.

 

 

 

podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić