• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
poezija

Dragana Stojanović, poezija

Autor/ica: Dragana Stojanović
dragana stojanovićpoezija
Objavljeno: 27.01.2024
Leto devedeset četvrte

nad česmom ispred bungalova
sa plažnih peškira 
mama je ispirala more

nisam marila za njen trud 
naš skromni budžet
jednolične obroke

nosila sam teksas šorts
pink kupaći i Najk patike sa pijace

prvi put sam se poljubila ispod palme i
dobila na poklon privezak za ogrlicu

kod kuće sam krišom
lizala ukrućene peškire
sa ukusom soli



Putnica na brodu Oniro 

do tog dana moja baba nije videla more
duvao je hladan, suvi meltemi
brodovi su teško napuštali luku
ribari na udice nizali mamce 

stajala je sama na doku
usred raspletenih mreža
sa kojih su naleti snažnog vetra
raznosili miris algi 

spremna da zakorači na brod
pružila mi je radničku, grubu ruku
neobično laka
u izanđalim, crnim sandalama

želela sam da joj pokažem brod
raskošnu kapetanovu kabinu, 
u kojoj spavam, pušim tompuse
I ponekad pijem konjak

izvadila je iz svoje krojačke kutije iglu
izvukla končić sa jednog od jedara
provukla spretno kroz igleno uvo
da zašije dugme na mojoj košulji

iz sna me je iščupalo zvono telefona
napustila nas je tiho
javili su mi tog jutra



Dan kada sam postala sirena

na tatinom brodu nema putnika
spuštena su jedra
sunce prži palubu
nigde kopna
nijednog galeba
samo vetar
koji me baca
u naručje moru



Ne moram da se dopadam 

na seansi sam rekla
da bih zgazila bivšeg momka kao bubu
osvetila mu se, uživala u njegovoj patnji
moje telo iznenada je oživelo
to je bio znak da radim dobru stvar
osećaj je bio bolji od orgazama
koje sam imala sa njim
smejale smo se mojoj mračnoj strani
psihoanalitičarka i ja
uplašila sam se da će da prestane
najviše da će me ščepati
poznati osećaj krivice
ali nije prestajalo i potrajalo je
dovoljno dugo da znam
da sam konačno izlečena
od toga da moram da budem
dobra devojčica



U veniš modu 

ležimo svako u svom krevetu
šalješ mi u dm fotografije svoje mačke
iza moje viri stopalo
razumemo se brzo kao deca
ubacuješ me u veniš mod
u tvojoj ruci raste erekcija 
prekriva naslove knjiga
poređanih u pozadini
na crnom ekranu aplikacije
sklapam scenografiju tvoje sobe
zamišljam kako nam se dodiruju kože
uzbuđuju me tvoje usne
vraćam na video
tvog lica u krupnom kadru
namiguješ mi
to me zasmejava, 
pojačava uzbuđenje
kažeš: daj još
čekam sa rukom u gaćicama
da mi se mačka skloni sa noge
u regularnom modu
pišeš samo: aj ćao
šaljem stiker crveno srce
oprana od stida
suvišnih reči i očekivanja




podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić