Plaža Atlantika
I
Ovdje, misao luta, kližući preko kože
vode. Svuda oko mene su surferi, čeznu
za bjesnilom valova baš kao mi kada smo izašli
na kišu, čeznući da nas odvede kući, svijet
i njegovi glasovi slijevali su se po nama.
II
Obala se proteže u nedogled, i jedan brod
pluta, usamljen u vodi, kao zaboravljena igračka
bačena u more. Sve ispred mene
hirurški je plavo, čak i smijeh ljubavnika.
III
Moja duša ne razumije ovaj svijet;
šeta praznim bulevarima, i ako je sretneš
u nedelju kada crkva što granični
s benzinskom pumpom eruptira svetošću, možda će ti
reći, grozna je stvar biti živ,
svijetu bi bilo bolje da šutimo.
IV
Ljubljeni, galebovi izranjaju iz neba,
postajući polako ono što izniče iz naših snova.
Ispod kišobrana ljubavnika dva psa
istrčavaju u more; ne čuju
zvižduk svojih šetača – poludjeli
u ljetnoj vrelini psi rade ono što svi radimo,
traže svježinu vode.
V
Nisam odustao od ljubavi.
Znajući da svijet je pun tuge
držao sam je u tišini mojih džepova
i išetao u noć.
VI
Ovdje, svjetiljke su pogašene,
noć pripada onom što luta,
ranjeni kitovi su još uvijek
tamo, u potrazi za domom.
I ja, koji sam proglašen ludim,
utrčavam u more, pitajući se ono što izgubljeni se pitaju:
hoće li svijet završiti ili će nas neko veličanstveno biće
baciti u pustoš zvijezda?
Počinje s ljubavlju
U ribarskom selu, čovjek šapće, Neka niti jedno tijelo
napuhano i mrtvo, ne nađe put do mog čamca.
Daje zahvalu vjetru, mravu
u bijegu od njegove sandale, lešinaru što stoji
nad strvinom kraj puta. Romeo, dan počinje
s ljubavlju, kažem ti. Nakon duge noći,
nakon kiše, nakon sna hibiskusa,
svijet otvara ruke sunčevoj svjetlosti.
Postoji vrijeme za sve, za dijete
koje se muči s klarinetom, dole negdje niz ulicu,
za radnika dok ljubi stomak svoje žene,
novorođenče koje prvi put vidi boje. Počinje
s ljubavlju, kažem ti, čak i molitve,
i stajao sam na sredini polja,
suočen s pogledima antilopa. Molio sam se
za grmljavinu, šipku na mojoj glavi. Ja, koji sam živio
deset mjeseci bez prijatelja, kome je jedini strah
svijet tako pun ljubavi, tako pun samoće,
uspaničio sam se, brinući da li držati utopljeno tijelo
znači držati dio mene. I preko širokog
polja, čujemo to, poziv ribara za pomoć, još jedno tijelo
isprala je rijeka; trčimo prema njemu. Počinje s ljubavlju,
kažem ti, čak i sprovod – ruka prekrivena pijeskom,
kruna od riječne trave. Idem mu; napušta me pjesma.
Omi1, poštedi nas u smrti, poštedi nas u životu. U stranosti
sela patim; šta drugo mi preostaje?
Rijeka je kraj vrata
Lako je prati mrtve, pogrebnik kaže,
korača između balzamovanih tijela,
pitajući, Gdje ti je majka? Natjeran sam
tamo, iz kreveta me je izvukao ujak
sada je mrtav, njegovo dijete je prošlo
moj put, koračajući preko tišine prije nego je pokazalo
prstom na njegovo tijelo, Ovdje leži moj otac, isto
kao što sam ja pokazao na majčino tijelo, samo što ja nisam
mogao izgovoriti riječi, rečeno je za mene, iskupljen
od tišine dobročinstvom stranaca.
I pogrebnik je pitao, Da li želiš da je operemo
ili ćeš ti to uraditi? Pratio sam ljude koji su je nosili
u deci, gledao ih kako je spuštaju na verandu,
poslijepodne je bilo mrtvo. Victor Uwaifo je pjevao
iz malog radija. Pijaca u blizini eruptirala je
u refren života. Spustio sam se na koljena,
prao njene ruke, stomak, trljao svojim rukama
preko ukočenog hladnog tijela, ocrtavajući linije
gdje je beba izvađena iz nje. Sapunica je
stvarala lokve oko mojih nogu, ne odlazeći nigdje, kao moja ljutnja,
kao moja tuga. Zašto ptice nisu došle?
Muškarci su me gledali, tu na koljenima, nisam plakao,
brinuo sam se da su i ptice mrtve. Sada si muškarac,
rekao je ujak. Svijet je odražavao njegove riječi. Pogledao sam
u sapunicu, eruptirala je u njen glas. Već prošle su godine,
ponekad plačem u noći, ponekad noć je teška
od ptica što traže iskupljenje. Ne znam kako mrtvi
prežive svoju novu zemlju, ali rijeka ispred mog prozora
protječe, bez stajanja, ne govoreći ništa. Želim tražiti
odgovore, ali znam zašto ne dozvoljavamo roditeljima
da budu na ukopu svoje djece, oni nemaju
riječ za tugu. Zemlja nema riječ za mene.
1 Omi – voda na zapadnoafričkom jeziku Yoruda.
Romeo Oriogun, „The Gathering of Bastards“, University of Nebraska Press, 2023.
S engleskog prevela Senka Marić
