Bela zastava
Noćas podigoh belu zastavu i spustih koplja,
ali zemlja ostade natopljena krvlju
i dugo zbrojah sve mrtvo u meni
te mu i opelo dadoh.
Noćas sedim na svojoj zemlji
na mestu gde je nekada bila trava i gde je cvetalo,
a sada je samo pustoš
i priznajem da mi je srce amputirano.
Od noćas, znam, zamišljaćeš
kako je neko novi migrirao meni,
a neće,
posle veličanstvene buke tvog smeha hrlim u tišinu.


