GRANICA
Povremeno izađem među žive.
Odjeven u crno
i iskusan u bespotrebnim vještinama.
Obilježen krivicom
kao onaj koji je izdao u danima odluke
uporno pokušavam ostati neprimjetan.
Među živima vrijeme teče sporije.
Otuđenost je ispunila prazninu.
Ne prepoznajem više nikoga
između aktera na sceni se provlačim kao klaun
i ubrzavam korak do granice pristojnosti.
Volio bih da mogu podići ruku i pozdravljati
gomilu koja mi dolazi u susret
ali to bi bilo označeno kao neprijateljski gest.
Nema potrebe za sukobom.
Dva svijeta ostaju razdvojena bezdanom
na čijim liticama promiču sijenke.
