EMBRION
Zavjese smisla se cjepaju
poput mreža u mjehuru zraka
željezni vjetar i korak zemlje
čupaju srce, puno olova smrti.
Ispredeni u kolijevci materice, žile
i nervi koji predu klupko misli
iza očiju još nerođenih, u snima
plove u krhka čula,
i otvaraju, polako šireći
u nježni cvijet, zaštitnička krila
što lebde nad bolnim svijetom
i zaklanjaju raskriljena vrata vasione.
SJEME
Iz svake zvijezde, iz sunca i proljeća i lista
i gotovo čujnih cvjetova čiji glas je šutnja,
u običnim livadama, klija sjeme života.
Sada se ljiljani otvaraju, i ruža
ljetom oslobođena čednih grobova
što duboki ko steljeća pune vazduh koji udišemo,
našu zemlju, i naš hljeb svakdanji.
Vanjsko i unutrašnje nose
živa obličja, ali ne snagu života ;
jer to unutrašnje i sveto drvo
što u srcu srca nadživljava svijet
širi zemaljsku sjenku u vječnost.
AZRAIL
Mrtva krila, mrtva krila u meni,
Pasti nisko znači uspeti se
Izvan samoće, u more
Majku svih izgubljenih duša, izgubljenih putnika
Izgnanika neba.
Sjećanje na zemlju je poput tereta
Talasa i otoka, u mojoj krvi i kostima
Težina mog utjelovljenja
Jača od volje za samoćom
Ruši me i uništava, domu me priziva.
Zatočenik svoje krivnje, svoje ljepote, svoga htijenja
Čelija života s prozorima ali bez vrata,
Smrću sad oslobođen, radosno padam
U otvoreni grob zemlje, mora i vazduha
Pokoran kao kamen, anđeo ili zvijezda.
Pasti nisko znači uspeti se
Privučen u dubokom vrhu poljupca,
A smrt i rođenje
Samo su isti san i jedinstvena čar
Što svija sve tokove oko zemlje.
Moja uzvišena žudnja je podanik miru ljubavi
Što upravlja svim olujama, krilima u letu, i ratovima.
SKAMENJENI ŽIVOT
Čas vizije
Cvijet svjetla
I krhka
Krila leta
Sve postaje fosil
Pretvara se u kamen
Nježna školjka
I snažna kost.
Krv nervi
Trag misli
Što presjeca noć
Od iskona svijeta.
Igra svjetla
U osvit sunca
Odjednom skamenjena
Poput zamrzla potoka
Odjednom skamenjeni
Ptica, cvijet i školjka
Koja je ljubav stvorila
Dala im život i savršenstvo
I tako da traju.
Prevela Jasna Šamić
