• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
poezija

Sonja Manojlović, Sedmica savremene hrvatske poezije

Autor/ica: Sonja Manojlović
darija zilicsedmica savremene hrvatske poezijesonja manojlovic
Objavljeno: 21.08.2015

 

Avgust mjesec poezije

Tokom pet sedmica mjeseca avgusta i koji dan septembra, portal Strane vam predstavlja poeziju po izboru književnika-selektora, za pet država regiona. Selektori su napravili izbor od sedam savremenih pjesnika čija im je poetika u ovom trenutku najbliža.

Selektor za Hrvatsku je književnica Darija Žilić.

 

 

UČE DO KUD STIGNU

Ima li čarobnih ribica, nema li,
po vodi čarkaju
da po njoj dokorača, sva od svile

i bljeskanja,
i hoda, od ruba do ruba,
i usne joj bride, oči se premeću, odjeća gori
sva u primislima,

a uz božju pomoć, kažu,
izrecivo je, napola

 

POSLIJEPODNE U KINU

Lebde
Moglo bi biti, šapuću starci
Ljubav je, ljubav
Skokovi u mjestu, udarci iznutra,
dat će ti, uzeti,
čovjek si gladi,
na prstima obireš stabla,
preslaguješ ono što vjeruješ
u ono što znaš,
u nevidljiva polja sila
tek što se zagledaš,
podviju se noge, zapečate usta,
priskoče u pomoć nitko i ništa
istog trena

 

TRIJUMF PROSJEČNOSTI

Odjeću u lednoj vodi noću hladi,
njene jabučice zapljuskuju hladni vali,
voli svoju ispravnost,
voli nesreću, igle pobodene
u hladne poglede,
u muškarce lijepe poput žena,
u cvrkut, sitno zapomaganje

A nema kamo,
ne zna kuda,
njene oči prikupljaju više svjetlosti,
uzela bi samo bljesak, skok
iz ničega u nešto,
pa makar samo kao Dobar dan
ili odmah Doviđenja

Sve svoje živote živi istovremeno,
u časnim i nečasnim vremenima,
a sa sobom mora pješice,
i prizor joj je taj još jasan i običan,
iz njega uzme sve što joj treba

 

CRTEŽ OFELIJE

Na dnu jastuka leži potopljena,
jedna joj je noga
kakva – takva,
druga tek žalosna crtica
To je takva vrsta smrti,
s postelje od lišća, larvi,
lutki s očima mladića

 

LJUSKE
Paris, 2014.

Preko pustinja i mora,
dozvan,
preko vidljivog i nevidljivog,
ukotvljen na ulazu, da živi,
i brižljivo odmata ljusku po ljusku,
soli, i sa ljubavlju pruža,
kroz nas klizi kao zrak,
odguruje se od praznine,
zapinje na okukama kao voda,
i kao znalac
dočekuje se na koljena

 

 

podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić