LXIII
Svijet na jednom
Ne počiva jeziku
Niti je prevodiv u riječi
On krcka, šušti, šumi, cvrči, huči
Dok stalno u temelju
Škripi
I bezglasno sja
O, zna li iko jezik
Sunca
Sluša li korijen
Trava
Ne postoji muk
Jer sve je u kretnji
I kamen stanac
I u zbivanju
Nevidljivom se
Oblikuje
Bezglasnih jezika
Mnoštvo
Ma kula babilonska
Oko tebe kruži
Nauči uho da sluša
Kako zrnevlje pupi
U proljetnoj zemlji
Ili govor bozona
U nemislivoj praznini
O, svi su jezici svijeta
Jednako tebi daleki
Jer u ratu jezika
Svojih živiš od postanja
Svoje svjetove
U njemu kršiš
I zaludno ponavljaš
Pradrevni isti hod
U samrtne bašte
U pustare smrtne
Svijet na jednom
Jeziku ne leži
Niti je prevodiv u riječi
Ti ne govoriš
Tajne njegovih stoma
Što u život prevode
Sunce
Niti atoma
Što istim putanjama kruže
I drže ti srce
I kosmos cijeli
Na istoj svojoj jagodici
Još od prije postanja
Ti ne razumiješ
Šta šapće, šta sanja
Kamena plamen
U materici planeta
I kako na rubu
Vaseljene pulsira
U istom ritmu
Materija i njeno
Susjedstvo Ništa
Tebe drži
Gravitacija uma
Za gole kosture
Riječi
O, ja čeznem
Beskrajni neznan
Iza tijela elektrona
Njihov orkestar na dlanu
U kojem svira vasiona
