VODVILJ
Vrijeme je dah iz Božjih usta
što se magli na staklu
kroz koje nas promatra
moje su riječi plutajuće splavi
nerazumljive po svojoj prirodi
materinje skrbi za krv
prostor je zakrivljen u polu-osmijeh
nemoćni smo da ga zagrlimo pogledom
kao panoramu ukradenu srcu
trenutak prije prvog otkucaja
sanjao sam tu ljubav u vodvilju
putujuću glumačku družinu
gdje smo nas dvoje činili orkestar
ti na violini
ja za klavikordom
djecu si nam rađala
uvijek u drugom mjestu
već gdje bismo imali uprizorenja
davali smo im imena
po zabatima seoskih kuća
po zabitima
kao živim spomenarima
koreografirane geografije
nomadske strasti
nismo nikad dospjeli
dovoljno ostariti
pa je smrt ostala osramoćena
u našem slučaju
pregažena pod kočijom
putujuće družine zaljubljenih veterana
na blatnoj zvijezdi
vrijeme je topli dah iz Božjih usta
vraća se disanjem.
ARTHUR SHOPPING HOUR
Moj pledoaje
moje pareneze i maksime
(oprosti Arthure)
sve te intelektualije
pokušaji uravnoteženja
pravocrtno gibanje
šaranje staklom po mozgu
oblačenje uniforme
na slobodnu misao
odnošenje pečenja
s nekog slavlja
da se ima za poslije
davanje imena
obojanih fanatizmom
frenetičnim
poput rojeva osa
kino salama po selima
unižavanje pred
grlatim kapelanima
i još grlatijim kaplarima
strahovanje od
policijskih satova
s likom
nekog barbarogenija
koji doživljava
svoj zenit
u crnoj ruži balkanskoj
dok povraća ljepotu
u sporednoj ulici
po lijehama
suhog cvijeća
ima tek da se upišu
u lica braće i sestara
šestarom zabodenim
u središte svijeta
u ovu pjesmu.
REČ I MISAO
Novinski kiosk
je balkon
na kome je netko
objesio mrtvo vrijeme
da se suši
autobusi su nekad imali
kućne zavjese
toalet u zadnjem dijelu
stepenice za krov
gdje se smještala prtljaga
i pepeljare
koje si mogao
otvarati i zatvarati
cijelim putem do odredišta
u nekom svom ritmu
uvaljen u plišano sjedište
ne misleći ni na šta
osim na taj šklopocavi zvuk
metalne naprave
i zašto žene vladaju mirisima
rano izjutra
biblioteka Reč i Misao
izdavača Rad iz Beograda
objavila je Singerovu
Krunu od perja
i čitavu seriju
fantastičnih naslova
na malom formatu
uvijek istih
narančasto-crvenih
korica
mijenjalo se samo
nebo u duši mojoj
i čuđenje
koliko je
i kako je neshvatljivo
divno to carstvo.
