KAO DA JE SVE LJUBAV
Kao da je sve opet dobilo onaj miris cimeta i mora
dok ti lakiraš mjesec u svojim očima i nježno se
naginješ u stranu da mi dozvoliš da te poljubim
u vrat očaran njegovom uzvišenom geometrijom
poput kakvog tornja na vrhu kojeg je gnijezdo
za zalutale misli kao da su ptice kao da su ljubav
od mekog perja i kiša i agava i morskih zvijezda
ti znaš savršeno točno pogoditi nagib i kosinu
svaki položaj svojih leđa rastvorenost usana
ekspoziciju i razigranost očiju kad me gledaš
kako se mučim dok palim i gasim sva svjetla
sve izvore vode i vjere tvog tijela golim dlanovima
neispisanih stihova neispisanih pjesama
što se ne pamte ne govore i ne izgovaraju
zbog nekih razloga svetih
stojimo postojani od tolikih kristala poljubaca i soli
kao da je sve opet dobilo onaj miris nedokučivog ljeta
od mora
i cimeta.
