život veličine oblaka
oduvijek sam ti poklanjala to što sam prašina tvog Praga
čak i kad su nam šarmantne mrlje bile omiljeno sredstvo za čišćenje
znali bismo zaprljati grad čokoladom
još volim tvoj san o žutim autima kiarostamijevih filmova
koji jure kroz živote koje ne živimo. zar kokice veličine
oblaka moraju baš svaki put glumiti zračne jastuke?
zadivljuju me kolibrići koji se odriču behara upalog u mlijeko
na način da je dobro sve dok ne koče ispred tvojih slijepih pjega.
ne lomi se, moj nerazumno divni djeliću holograma.
