mokar travnjak i ja
bit će divno gaziti po njemu
ovdje miriše na javor
prosto i usamljeno
ne umrijeti od svoje ruke ne posjedovati sebe potpuno
ono zakonsko i obaveze
postarati se za čaj i narandže bolesnicima da život dođe izvana
najranija jutarnja voda
nervi su luđi od mene
kamo sreće da se zovem torben i da živim lakši život
onda bih stajala dobro izjebana dole u sevenelevenu
i čudila se tome što se zovem torben i što to kako se zovem ipak ništa ne znači
ono skroz ludo i ono bez pravca bili bi tako očigledni
da bi se hodalo po uglju da se ne bi bilo svoj na svome
i kao da se novorođenče može poželjeti liznuti zato što je sasvim malo
sva ta ljubav koju čovjek ima, oh dear izgubit ću razum
ako mi još jedna snježna pahulja padne za vrat i krene topiti se niz vrat
pojebat ću bogme svakog koga vidim ili ću zaplakati i nikad ne prestati
dobila sam čestitku od žene koja se zove livia i uskoro puni stotu
ona misli da se i ja zovem livia i da sam napunila sedamnaest u ponedjeljak, na svemu tome mi čestita
tanti cari auguri di buon natale piše na vanjskom dijelu čestitke
kakva radost! niko nema svoje facts straight! svi nose glavu u guzici!
svi su probali biti vreli i odmarati butove na kamenju koje je cijeli dan ležalo
u sjenci
svi su nekad bili tako dražesno mali
ako si rastao uz nasilje i seks, ta sranja, onda stalno ispastaš
treba odbaciti đavola i pokušati opet biti dobar
ali ja to ne želim. istjerivati đavole.
imam pametnijeg posla nego pokušavati biti fina
to me više ne zanima jer
tako je iscrpljujuće i dosadno
nemoguće je
zamorno je sve ovo:
nedavno sam šetala po nørrebrou tražeći mjesta na kojima sam ranije boravila
gorjelo je svjetlo tamo gdje je iben stanovala
jednom se njena mama pijana vratila s poslovnog ručka i rekla ’saću vam istrijebit vaši’
iben je češljala moju kosu, njena mama njenu
tako divan život nekad zna biti!
ali:
onda sam otišla kući i gladala krimić na tv-u, čista bijeda
ovakvi kao ja
sjedimo kod kuće i gledamo mrtve žene
znaju biti obješene o plafon o bodljikavu žicu. znaju biti premazane medom
zato treba požuriti i pronaći šupka koji je to učinio prije nego ubije novu ženu
i premaže je medom i ima seks s njom post mortem
šta se to događa
bolje da se ljudi koji su rasli uz nasilje i seks prave sveci i liše života na
taj način, nego da se kao zajednica počnemo baviti sveopštom ženomržnjom
krimići se provlače isuviše lako
svi se provlače isuviše lako
2013. je
nije 2006. kad sam sjedila u crkvi u helsinkiju
neko je zapjevao, kupila sam izrezbarenog isusa na krstu
sad mi je u unutrašnjem džepu zajedno sa slikom moga momka prerušenog u vojnika
januar je 2013.
žena se prekrsti
i nije stroga, razuzdana je natren
dršće li od bijesa? zatim ispravi kičmu, otvara oči.
upozorit ću jednu drugu ženu, slijepa je, na živu svjetlost
kada to učinim ona skoro padne.
dva dana nakon toga
vlasniku bara je skoro prekipjelo. drži me za ramena
drži me naizmjenično na odstojanju od sebe i privlači k sebi
i on se zove olivia. isto se zovemo. on se topi zbog toga. on me već sada
voli previše. tako puno da ga podsjećam koliko je uživao pušeći cigarete
kad je bio mlađi
2000. je, tu negdje
upoznala sam lipgloss.
preda mnom je otkrovljenje zaborava. stvari koje je trebalo ponijeti sa sobom
u london jedne veoma tople jeseni
jednako smo široki u struku, moj tata i ja, naše dječije grudi sijaju i svako se može
obasjati njima. svako nas može koristiti
kao pse kakvi jesmo, ne znajući da zaista jesmo psi
ali kad
da mačka pronađe zraku sunca. malo ludosti
ako stranac jednom osjeti koliko je krzno mačke meko. svi se zaraze.
smeđe grudi moga tate pod košuljom
opet je to uradio. perfektno ispekao farin-bananu.
gdje u ormaru stajaše čaše za vodu. ruka traži naljevo
to se vidi jasnije, sa kreveta, kad se on ogleda u staklu vrata, kad je usamljen i umoran.
odatle u visini ulične lampe ja imam crno iznad a blijedo-žuto ispod
mravinjak kapljica i mirna poduzetnost vremena
nema riječi. i jedan bokal, vode samo, koji je dugo stajao u prozoru.
probudiš se s ljubavlju. s prohladnim i neizgovorenim odijelom koje obučeš
2013. je, kasni februar
2004. je
u maryjinom krevetu, blizu kružnog toka
kad je moja mama nazvala
našla je crveni fiat koji bi si mogli priuštiti. ja vozim naokolo ukrug trenutno.
rekla je
kasni februar, vani je mračno
komšije preko puta vjerovatno ne znaju, da sve troje sada peru suđe u svojim kuhinjama,
njihove kuhinje sačinjavaju prugu svjetlosti
Priredio i preveo s danskog Alen Mešković
Fotografija: Christian Liliendahl
