ono bolno tlo kad ne možeš zaspati.
imam 24 godine u sebi i sve su tužne i vjetrovite
sjećam se lica nekoga ko se zvao maya
bit će da je taj utjecaj počeo u mojoj četrnaestoj: mayino široko lice
imala je majicu s otisnutim perjem
zar nije čudno, otada svaki put kada vidim široko lice pomislim: isto je
mayino
imam jedan savjet
pitaj svoju ruku kako je obuhvatiti nešto što dobro poznaješ
ručku vijače, masan kurac, donijeti biber i sol, masirati list, milovati mačku po
leđima, istisnuti bubuljicu ili isčupati cvijet iz korijena: mljac
to je mnogo važnije od svega onoga čega neko tvrdi da se sjeća
danstva i ostalih sranja
ne želim svijetliti više u svom sopstvenome lešu
ne želim biti usamljeni bog
ne želimo svjetliti u našim sopstvenim leševima, pozdravljaju vas i govore vam ove životinje ovdje
ako sam ih dobro shvatila
laku noć laku noć
šuma je teška i list se nikom ne moli
lokvica koju drži gore
i hoće li se jedno oh
i hoće li se jedno oh
i hoće li se jedno oh pokazati na listu
samo se raduj olivia
jer zemlja nema spol
oči mog momka lijepe su i razumljive
kad se sjetim očiju bivših momaka
bile su: veoma velike i smeđe
male i sivoplave
mog prvog momka: ne sjećam se
stajao je u šlafroku i mahao mi zbogom a ja sam mislila: NEMA POVRATKA
smiješno
mišići mojih listova su nategnuti kad sa ljestava posegnem za trešnjama
sa kuhinjskog prozora će se moći vidjeti dijelovi plantaže
pođe li se iz crvene sobe kroz plavu.
iz kuće se može izaći i straga, tamo je trava visoka
livada, na suncu se ne vidi razlika između livade i mog brata
jednako su poduzetni i veseli.
bacio je bjeloušku na mene. mislim o tome s pospanim nepouzdanjem sad
ako se opet uđe na zadnji ulaz
kroz plavu sobu
kroz crvenu sobu
u hodniku je bodljikav tepih
nanosi bol
može se nastaviti gore na prvi sprat
na mjestu gdje je niša u zidu visi slika djevice marije
može ju se vidjeti, ali ne jasno jer je svjetlost široke svijeće zaklanja
valja se pomaknuti da bi se vidjelo njeno lice
dijelovi čela: još uvijek zaklonjeni
siđe li se opet niz stepenice
u hodniku
može se vidjeti mene i muža moje mame koji me gleda
prisustvuje i stara se mom ispravnom vezanju pertli čizama
u sporednoj prostoriji
u kuhinji sjedi moja mama naspram mog mlađeg brata
ma šta
kako glupo, kako jadno, ja jebozovna
uzdah, ti
nevoljeno sivo nebo, tebi govorim!
tebi u čast sam obukla najluđi šešir koji imam (lila s perjanicom)
svjesna sam da će opet doći ljeto
stanovnici kopenhagena, vidjet ćemo ih lijene u parkovima. radno nesposobne
fak, što sam napaljena
a pas! velik i žut i mio
tako je to bilo: saplela sam se na skoro nevidljiv konac i ispustila pseću
uzicu, kako je izgledao zlatan trčeći preko polja
konačno je koristio mišiće!
mali potočić, nema se puno kila, četiri kamena srednje veličine
veoma glatka, veliki užitak, sunce opipava tamne gaćice
sad: dokumentarac o sexaddicts na dr-u
case: anonimna osoba u jednosobnom stanu na nørrebrou. zna da će pustiti pornić
čim novinar ode.
prvo će namazati krišku kruha, jer je gladan, zatim pornić. gleda to oko četiri sata dnevno.
nije u stanju imati seks s drugima. ne kaže da li bi to želio biti
kad neko poželi imati seks s njim on nalazi načina da to izbjegne, kaže da se već
s nekim viđa.
počelo je mirno i polako, sada svaki film mora nadmašiti predhodni u trivijalnom hororu
onanira sve rijeđe i sve više iz obaveze dok gleda
a ja moram uskoro ponovo na posao u bordel jer nemamo novaca
zato sam počela ponovo trenirati. stomak, guzove, jako dosadno
ogroman napor. ali ne danas.
gusti mlaz niz nogu nakon onanije. vesele onanije, tužne
ništa mi ne fali samo sam totalno prazna
leći i napisati pjesmu, neoplođena takođe, konačno opet
Priredio i s danskog preveo: Alen Mešković
Fotografija: Albert Madsen
