pjesma
sada želim ušutkati riječ
kao da su reći i činiti dokončani
kao da noć kradom nailazi
izvan dana koji mi blizak posta
slušaj dakle, slušaj, nije varka
životinje nas razdragano pozdravljaju
trava raste kad je voda moči
ja bosonoga gazim kroz blato
(koje mi se čini od finog pijeska)
moj uzdah ide ususret
svijetu, bez riječi ga uzimam
gotovo se sramim što živim ovu svečanost
jer u svemu je tajna koja me otkriva
stoga slušam, slušam
u špilji
riječ se ova rađa nemušta, skrivena
ponire tamo gdje duša sjećanja briše
i srce više ne pritišću jadi
vjetar je minuo
život samo od moga daha živi
ništavilo boji mračnu tišinu
(ja se sad upinjem reći
da je u toj špilji Gospodin)
mnogi su ga tražili
našla sam mjesto koje mjesto nije
stojim na njemu gola kako bih posve osjetila sebe
ništa se ne može reći o toj mukloj dubini
zapravo da, kaplja
Badem
U šaputavoj kreposti
života koji buja
prvi badem miluje zrak
s uzdahom nevjeste
velik i bijel bubri
pupoljak na povjetarcu,
obilja pun odražava se
s bezazlenošću paperja.
Na ovom svijetu ima trenutaka
kad se stabla bez lišća
razgranaju
daruju
onome što ne možeš riječju iskazati
unutra je svjetlo koje me čini lijepom.
život
ovdje sam, gledam svijet
sve mi je zaljubljivo, riječ je tako smjerna
nailazi vjetrić koji miluje zrak
more seže u beskraj
i lagani se val otvara kretnji
oblaka koji pleše među zvijezdama
moj svijet ima usud svih života
kao čudom ispisan u zraku koji dišem-
ja sam u svom srcu poput boja u cvijeću
divna dušo moje duše
Prevela Lorena Monica Kmet
Pjesme su napisane istroromanskim govorom jugoistočne Istre u autohtonoj vodnjanskoj inačici.
