pjesma sada želim ušutkati riječ kao da su reći i činiti dokončani kao da noć kradom nailazi izvan dana koji mi blizak posta slušaj dakle, slušaj, nije varka životinje nas razdragano pozdravljaju trava raste kad je voda moči ja bosonoga gazim kroz blato (koje mi se čini od finog pijeska) moj uzdah ide ususret svijetu, bez riječi ga uzimam gotovo se sramim što živim ovu svečanost jer u svemu je tajna koja me otkriva stoga slušam, slušam u špilji riječ se ova rađa nemušta, skrivena ponire tamo gdje duša sjećanja briše i srce više ne pritišću jadi vjetar je minuo život samo od moga daha živi ništavilo boji mračnu tišinu (ja se sad upinjem reći da je u toj špilji Gospodin) mnogi su ga tražili našla sam mjesto koje mjesto nije stojim na njemu gola kako bih posve osjetila sebe ništa se ne može reći o toj mukloj dubini zapravo da, kaplja Badem U šaputavoj kreposti života koji buja prvi badem miluje zrak s uzdahom nevjeste velik i bijel bubri pupoljak na povjetarcu, obilja pun odražava se s bezazlenošću paperja. Na ovom svijetu ima trenutaka kad se stabla bez lišća razgranaju daruju onome što ne možeš riječju iskazati unutra je svjetlo koje me čini lijepom. život ovdje sam, gledam svijet sve mi je zaljubljivo, riječ je tako smjerna nailazi vjetrić koji miluje zrak more seže u beskraj i lagani se val otvara kretnji oblaka koji pleše među zvijezdama moj svijet ima usud svih života kao čudom ispisan u zraku koji dišem- ja sam u svom srcu poput boja u cvijeću divna dušo moje duše Prevela Lorena Monica Kmet Pjesme su napisane istroromanskim govorom jugoistočne Istre u autohtonoj vodnjanskoj inačici.