POSJET JEZERU NA OTOKU
Ovamo koze dolaze da piju. Bića manja od kozjih očiju mreškaju
površinu, neka druga se pod njom kriju. Bilo bi dobro da se ne
ponovi povijest: ono kad jezerskoj žabi u posjet dođe žaba s
mora i priča joj o velikoj vodi, a ona ne vjeruje. Pa je žaba s mora
povede do mora, a žabi iz jezera prepukne srce od prizora. Ja sam,
bit će, na čuda oguglao: napravim tih hiljadu koraka od jezera
do uvale lijepog imena, odakle se može oploviti svijet, i srce mi
nastavi jednako biti. Vratim se do jezera i kažem žednoj kozi:
čudo je u tvom oku. Ona podigne glavu, pogleda me i trepne.
Shvatim to kao mig.
POSJET POHARANOJ OBALI
U plićaku su pougibale morske zvijezde, na masnim mrljama
treperi sitno bijelo perje, ptičje kandže lijepe se za katran,
ljubavnici više ne dolaze na tu obalu. Zovem stotinu prijatelja
da skidamo tone najlona sa zadavljenih životinja, s površine
umirućih zvijezda, a onda stigne deset tisuća neznanaca i
poubija više nego što se može oživjeti, mrve stiropor, rastežu
aluminij, prolijevaju tintu kojom se više ne piše, bacaju strojeve
koje su zamijenili novima, šaraju grafite po oblacima i tetoviraju
tu nježnu zemlju. Svi se mi zapanjeno zgledavamo i tu nije riječ
o ekologiji, tu je riječ o ljubavi i neljubavi, o obali koja moli za još
dva udaha i izdaha, o djevojci koja plače jer njezinoj nerođenoj
djeci oduzimaju svijet.
POSJET KRALJU VIRUSU
Kralj budućnosti postao je kralj sadašnjosti: nevidljiv je a
posvudašnji, nijem, a od njegova glasa tresu se nebo i zemlja,
najmanji a najveći. On nema krune, on jest kruna, i nijemom
silom sve okrunjuje. Nema dvorca, to je nadiđeno. Stoga mu ne
možeš u pohode i posjete, osim u pokušaju pjesme. Ipak, iako
ništa neće, ništa ne zna, ništa ne posjeduje, ova lopta u kozmosu
postaje njegov dvorac. Kada to postane, što će posjet značiti?
POSJET KESTENU
Pošao je u šumu da se objesi. Dugo je odmjeravao granje. Sve
je ohrabrivalo na to: magla koja se lijepila za majicu i djelovala
kao da se nikad neće razići, lokve na stazama koje su djelovale
kao da se nikad neće osušiti, sve što je znao o svijetu. No prvo
prikladno stablo bijaše jedan kesten, a bijaše i početak listopada
te plodovi popadaše po već otpalom lišću. Pa skine majicu i u nju
skupi lijepu gomilu kestenja koju te večeri ispeče u svojoj kolibi.
Čađavim prstima na licu potom iscrta ratničke šare. Ne bijaše,
uostalom, ni ponio konopac.
Dinko Telećan, Knjiga posjeta, Sandorf, 2023, Zagreb.