Tatjana Bijelić, Rihtanje rebra, Imprimatur, Banja Luka, 2025.
Roman Rihtanje rebra izuzetno je djelo koje žanrovski pripada romanu u stihu – formi koja nije česta, a omogućava snažno izražavanje emocija, misli i unutrašnjih stanja likova, prije svega glavne junakinje, sedamnaestogodišnje Ele. Kombinacija lirskog izraza i narativne strukture čini ovaj roman istovremeno intimnim i univerzalnim, poetskim i pripovjednim. Forma romana u stihu omogućava autorki da sažeto, ritmično i intenzivno prenese složene emocije koje oblikuju Elino odrastanje, kao i svijet koji je okružuje i kome se ona suprotstavlja.
Naslov romana – Rihtanje rebra – odmah na početku dobija svoje značenje, upućujući na društveno nasilje nad ženama. Ovaj izraz označava okrutni čin kojim se žene ‘dovode u red’, tj. pokoravaju patrijarhalnim normama i autoritetima. Iako Ela nikada nije lično svjedočila nasilju, ono je sveprisutno u pričama iz njenog okruženja. U stihu „sanjam ružne snove o precima”, osjeća se njen otklon, ali i duboka intuicija da nepravda i zlo, iako njoj nevidljivi, prožimaju društvo u kojem živi. Njeno odbijanje nasilja je oblik tihe pobune i otpora koji se ne izražava glasno, već snovima, plesom i pisanjem – sredstvima koja pripadaju sferi umjetnosti i duhovnosti.
Ela je sanjarka na raskršću između djevojčice i mlade žene. Njeno odrastanje odvija se u tjeskobnoj atmosferi pred rat, gdje u pozadini svakodnevice postoji neizgovorena prijetnja. Roditeljima prijeti otkaz, vojska je blizu, a nestanak struje i vode nagovještava dolazak nečega strašnog. Ipak, Ela uspijeva da u toj stvarnosti sačuva svoju radost i unutrašnju snagu. Njena soba, kasetofon i muzika postaju utočište i izlaz iz grube realnosti:
kuda u ovo tjeskobno veče / izvući se kao lija u djevojačku sobu / i zagrliti kasetofon koji je samo moj / u njemu su moćne baterije i sve muzike svijeta / kad plešem daleko putujem…
Ovi stihovi svjedoče o Elinoj sposobnosti da kroz umjetnost stvori vlastiti svijet u kojem su snovi i sloboda mogući.
Međutim, djetinjstvo joj je naglo prekinuto. Rat dolazi u njen život u obliku barikada i blokiranih puteva. Sa porodicom odlazi u izbjeglištvo, izmiješta se iz urbane u ruralnu sredinu, gdje nastupa njena prisilna tranzicija u svijet odraslih. Svi elementi koji su do tada činili njen svijet – ples, muzika, snovi – postaju suočeni sa realnošću teškog fizičkog rada, siromaštva, neizvjesnosti i smrti. Razdvajanje od dječaka u kojeg je zaljubljena simbolično označava kraj nevinosti i dječje ljubavi. Svi ideali iz prethodnog života dolaze u pitanje, a Ela mora donijeti životne odluke koje nijedna sedamnaestogodišnjakinja ne bi smjela donositi.
Kada se nađe u ruralnoj sredini, dolazi do sukoba dvaju svjetova. Jedan je onaj u kome su žene potčinjene, a drugi, Elin, onaj u kome se ona bori za svoju individualnost i opire kolektivnom, gdje je uloga žena unaprijed određena patrijarhalnim sistemom.
Kraj romana je otvoren – Ela stoji pred izborom autobusa, koji vodi „za stranu zemlju englesku“, ili kamiona, koji vodi „tu preko naših granica“. Ova nedefinisanost kraja ostavlja čitaocu prostor za razmišljanje, ali i pokazuje da je Elin put tek počeo. Njena sudbina zavisi od njenog izbora, ali i od svijeta koji će je dočekati:
nad kojim točkovima / nestaje / nastaje / na čijim plećima / u čijem balonu / lebdi ili puca / moja vasiona
Ovi stihovi predstavljaju izraz unutrašnjeg previranja glavne junakinje u ključnom trenutku njenog života – kada se suočava s konačnim izbjeglištvom, traumom, gubitkom i neizvjesnošću. U njima se ogledaju simbolika tranzicije, ličnog i kolektivnog rasula, ali i mogućnosti novog početka.
Narativni tok ovog romana je dinamičan, stihovi su ritmični i puni unutrašnjeg naboja. Ritam stiha takođeodgovara burnim emocijama glavne junakinje, ali i samoj temi – kontrastu između unutrašnjeg svijeta mlade djevojke i spoljašnje haotičnosti rata i nasilja. Poetska izražajnost romana doprinosi dubljem razumijevanju onoga što likovi preživljavaju.
Rihtanje rebra je snažan roman o odrastanju u doba rata, o ženskom identitetu, nasilju i otporu, pisan na osoben i efektan način. U Elinom liku pratimo glas jedne generacije koja je preživjela gubitak djetinjstva, ali nije izgubila nadu u ljepotu, umjetnost i slobodu.
