NOĆNA REČENICA
svaku večer
gluhonijemi par prošeta psa u parku
dovoljno dug povodac
omogućava da se udalji
i do šest, sedam metara
dozivaju ga
neobičnim glasovima
djeluje da oni laju
mjesto njega
pas zastane
osluškuje
i prihvati
taj krik bez riječi
povezuje ih čvršće
od bilo kakvog jezika
park odzvanja
nečim što se ne može prevesti
a noć ih zatvara
kao rečenicu bez tačke
KRAJ FEBRUARA
s prozora gledam
snježnu kapitulaciju
prvi znoj među šinama
tramvaj otvara vrata
grad ulazi sam u sebe
i zaključava se iznutra
neko na četvrtom spratu uči sonatu
između dvije pogrešne note
javlja se žuborenje radijatora
kroz cijevi kruži zaboravljena rijeka
odbrojavam pukotine u ledu
i čekam da pluća naslijede škrge
