****
Sigurnost se
kupuje
od prodatih snova.
Što posjedujem
to postoji.
A tiha usamljenost
ispod galame?
Fantomska bol
amputirane mašte.
****
Kad pritisne tuga
k’o što jedino tuga
pritisnut’ zna
i javi se
k’o roj zrikavaca
sve jedna rana nezarasla
i svaki čemer
za godina progutan,
trbuh k’o parče papira
progori
a, dušu niz obraze
potjera u sol,
ja dignem ruke i pustim
da ide kud hoće
i čini po volji.
Tada, dok u meni gori
sve ono što dogorjeti mora
ja jasno vidim
sav besmisao patnje
i znam da je samom sebi
od obijesti stvaram
i opet joj ništa ne mogu.
****
U nekim bi se drugim vremenima
ženi poput nje
pisali soneti.
Neki bi sluđeni junak
zbog njenog pernatog jastuka
vodio stoljetni rat
na krvlju spaljenim pejzažima
braneći njeno ime
pred Bogom
od drugih ljudi.
U nekim bi se drugim vremenima
njen glas hvatao za nečije srce
poput prve jutarnje rose
za suhi maslačak.
U nekim bi se drugim vremenima
riječi o njoj govorile jedino u mraku
kad se univerzum dovoljno primakne
i kada, u meteorskoj kiši
i vatrometu nebeskih sazvježđa,
njena ljepota napokon
postane jasna.
U nekim bi se drugim vremenima
pretvorila u muziku
njena koža.
U nekim drugim vremenima,
nikako u ovim,
trebala je živjeti
Žena poput nje.
****
Deda Safet
Rahmetli
Im’o ispred kuće
Korito
I pred sabah
Ustaj’o
Da uzima abdest
Zasuk’o rukave
Svete riječi govorio
I vodom noge
Sapir’o
I vrat i lice
Umiv’o
Pa bilo ljeto
Bila ga zima
Pa bio zdrav
Il’ bolest teglio.
Žena mu,
Mira,
Od drugih kuća
I druge vjere
Čist mu pešćir prinosila
I kahvu spremala
Dok deda
Klanja
Sabahski vakat.
Šest godina prošlo
Dedinoj dženazi
Šest godina Mira
U sabah rani
Koritu izlazila
Sapirala noge
I vrat i obraze
Pa kahvu spremala
I sama je pila
Gledajuć’ serdžadu
Na kojoj nikog
Šest godina
Nema.
****
U bašči,
ispod šljive kalemuše
nena je uvijek
prosipala otpad.
Oguljevine
krompira i jabuke,
struhlo voće,
kore od lubenica
i ljuske jajeta.
Sve je to s prozora moje sobe
u kolažu šarenila različitih boja
plijenilo pažnju
ali, već za dan ili dva
primalo gašene boje
zemljano sive i
zemljano crne.
Dječija je radoznalost
šapatom pitala:
šta se dešava?
Gdje nestaju boje?
Kuda idu i šta na kraju
bude sa njima
a kada je, jednog jutra,
nena više pogurena
nego inače,
sišla u bašču…
pa idućeg za još par
koraka sporije
i naposlijetku prestala
da ikako
silazi…
kada je naglo
počela da mijenja boju obraza
i skraćuje dah
postade mi jasno
o čemu se radi
u ovom životu.